Knjiga o Jobu



Job, glava 20


Tada odgovori Sofar iz Naama:

Tweet thisPost on Facebook

Proti tomu se ježi misao moja, i zato kuha u prsima mojim.

Tweet thisPost on Facebook

Morao sam čuti ukor, što me sramoti, ali će duh razuma moje ga odgovoriti za me.

Tweet thisPost on Facebook

Ne znaš li prastaru mudrost, tako staru kao opstanak ljudi na zemlji" -:

Tweet thisPost on Facebook

Slava grješnika traje kratko vrijeme, i radost je zlikovca za čas.


Makar se oholost njegova popela do neba, makar se tjeme njegovo dotaklo oblaka:

Tweet thisPost on Facebook

Kao smrada njegova nestat će ga zauvijek; tko ga je poznavao, pitat će tada: kamo se djede?


Bez traga odletjet će, nalik na san; iščeznut će kao noćna prikaza.


Oko, koje ga je gledalo, ne be ga više nikada vidjeti; neće ga više gledati mjesto njegovo.


Djeca će se njegova dodvarati prosjacima, vlastitom će rukom izdavati bogatstvo svoje.


Makar se tijelo njegovo i nadimalo mladošću, u zemlju morat će se njim zakopati.

Tweet thisPost on Facebook

Ako je i slatka ustima njegovim zloća, on je krije pod jezikom svojim;

Tweet thisPost on Facebook

Čuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svojemu:

Tweet thisPost on Facebook

Ipak će se jelo pretvoriti u nutrini njegovoj, postat će u tijelu njegovu otrov gujin.


Blago, što ga je proždro, izbljuvat će, Bog će ga istjerati Iz tijela njegova.


Otrov je gujin usisao, sada mu jezik gujin zadaje smrt.

Tweet thisPost on Facebook

Ne smije se naslađivati na potocima, na rijekama, kojima teče med i mlijeko.


što je ugrabio, vratit će, neće smjeti to pojesti; bogatom dobitku neće se radovati.

Tweet thisPost on Facebook

Tlačio je, nije pomagao siromahe; oteo je kuću, koju nije sazidao.

Tweet thisPost on Facebook

I jer trbuh njegov ne zna što je dosta, neće se spasiti uza sve blago svoje.


Ništa nije umaklo požudi njegovoj, i zato sreća njegova nije trajna.

Tweet thisPost on Facebook

U obilju bogatstva doći će u nevolju; sva težina nesreće svalit će se na njega.

Tweet thisPost on Facebook

Htjedne li napuniti trbuh I svoj, poslat će na njega Bog Jarost gnjeva svojega, i pustit će da na njega kao dažd padne propast nje


Htjedne li umaći oružju gvozdenomu: prostrijelit će ga ipak luk mjedeni.


Strijela puštena proći će kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožđe izaći će iz žuči njegove, na njega će pasti strahota smrtna.


Sva je tama sačuvana njemu kao blago; žderat će ga oganj, ni od koga raspiren; izgorjet će, što još preostade u šatoru njegovu.


Otkrit će nebo zlodjela njegova, i zemlja će ustati proti njemu.


Bogatstvo kuće njegove otići će, rastočit će se u dan gnjeva njegova.


To je usud od Boga čovjeku zlikovcu; to je baština, koju mu je Bog ostavio.







This goes to iframe