Knjiga o Jobu



Job, glava 37


Srce moje dršće od toga; glasno kuca na svojemu mjestu.

Tweet thisPost on Facebook

Slušaj! Slušaj, kako tutnji grom njegov, kako se ori iz usta njegovih!


Pušta, da sijeva pod čitavim nebom munja njegova do na kraj zemlje.

Tweet thisPost on Facebook

Za njom riče grom, glasno se ori jaki glas njegov; on ga ne smanjuje; čuje se zov njegov.

Tweet thisPost on Facebook

Silan je Bog u buri; čini stvari velike mi to ne shvaćamo.

Tweet thisPost on Facebook

Tada govori snijegu: "Padaj na zemlju!" Tako i daždu i njegovim silnim prolomima oblaka.

Tweet thisPost on Facebook

Tako prisili ruku svima ljudima na počinak, da svi ljudi upoznaju njegovo djelovanje.


Tada se zvijer uvlači u svoju jamu i poliježe u svojim špiljama.

Tweet thisPost on Facebook

Tada se prolomi bura iz svojega mjesta, i sa sjevera dođe studen.

Tweet thisPost on Facebook

Od daha Božjega odveže se led, široke rijeke otisnu se u dolinu.

Tweet thisPost on Facebook

Ali već svjetlost protjera oblake, i sjajno svjetlo prodre oblake.


I on opet hoda unaokolo, sad ovamo, sad onamo po odluci svojoj, da sve oni izvrše, što im nalaze na zemlji,


Kad ih šalje bilo na kaznu za njegovu zemlju, bilo na dobročinstvo.

Tweet thisPost on Facebook

Čuj to, Jobe, stani, promatraj djela Božja sjajna!

Tweet thisPost on Facebook

Znaš li, kako to Bog uredi, da u oblacima zasja svjetlost munje?

Tweet thisPost on Facebook

Razumiješ h, kako više oblači, čudesna djela Sveznajućega?


Ti, kojemu su haljine odveć tople, kad sjedi zemlja pod južnim vjetrom,


Možeš li razapeti nebo kao on, tvrdo kao saliveno ogledalo?


Daj nauči nas, kako da mu zapovijedamo! Mi smo nemoćni pred mrakom.

Tweet thisPost on Facebook

Hoće li se on protjerati na moju zapovijed? Zapovjedi li čovjek, kada iščezne?

Tweet thisPost on Facebook

A sada - ne vidi se svjetlost sunčana, kad sja nad oblacima; tada samo iskoči vjetar i izmete ih:

Tweet thisPost on Facebook

I zlatna svjetlost zasja od sjevera! Slava pripada strahovito mu Bogu,

Tweet thisPost on Facebook

Svemoćnomu, kojega nikada ne shvatismo; velik je u moći i u pravu! Nikada se ne savi u pravednom sudu!


Zato ga se imaju bojati ljudi! Na sveznalice sve on ne gleda!







This goes to iframe