Radosna vijest Isusa Krista po Marku

Odatle se podiže i dođe u područje Judeje, s onu stranu Jordana Opet je mnoštvo naroda hrlilo k njemu, i on ga je učio, kao što je imao običaj.

Tada pristupiše farizeji k njemu i upitaše ga, dopušteno li je čovjeku otpustiti svoju ženu? Stim ga htjedoše kušati.

On im reče: "Što vam je zapovjedio Mojsije?"

Oni odgovoriše: "Mojsije je dopustio, da se napiše raspusna knjiga, i onda da se otpusti žena."

Isus im reče: "Mojsije vam je dao tu zapovijed zbog tvrdoće vašega srca,

Zato će ostaviti muž oca i majku i prionuti za ženu svoju,

I bit će oboje jedno tijelo Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo.

A što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati."

U kući zapitaše ga učenici još jedanput za to.

On im objasni: "Tko otpusti ženu svoju i uzme drugu, čini preljubu na njoj.

Ako žena ostavi muža svojega i uzme drugoga, čini preljubu."

Donosili su njemu djecu, da bi ih se dotaknuo. A učenici su odbijali ljude.

Kad to vidje Isus, rasrdi se i reče im: "Pustite djecu, neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je za takve kraljevstvo Božje.

Zaista, kažem vam: "Tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, neće doći u njega."

Tada ih zagrli, metnu na njih ruke svoje i blagoslovi ih.

Kad pođe dalje svojim putem, pritrča mu netko, pade pred njega na koljena i upita ga: "Učitelju dobri, što moram činiti, da postignem život vječni?"

Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga.

Znaš zapovijedi: "Ne ubijaj! Ne čini preljube! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca i majku!"

On mu reče: "Učitelju, sve sam to obdržavao od mladosti svoje."

Tada ga pogleda Isus ljubezno i reče mu: "Jedno ti još fali. Idi, prodaj sve, što imaš, i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebu. Onda dođi, uzmi križ svoj i hajde za mnom!"

Na ovu riječ posta on žalostan i otide tužan odatle; jer je posjedovao mnoga dobra.

Isus pogleda naokolo i reče učenicima svojim: "Kako je teško bogatima ući u kraljevstvo Božje!"

Učenici se uplašiše od riječi njegovih. A Isus im opetova: "Djeco, kako je teško onima, koji se uzdaju u imanje i dobro, ući u kraljevstvo Božje!

Lakše deva ide kroz iglene uši, negoli bogataš u kraljevstvo Božje."

Sada se oni još više uplašiše i rekoše jedan drugome: "Tlo se onda može spasiti?"

Isus pogleda na njih i reče: "U ljudi je nemoguće, ali ne u Boga; jer je u Boga sve moguće."

Tada mu reče Petar: "Eto, mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom."

Isus potvrdi: "Zaista, kažem vam: "Nitko zbog mene i zbog evanđelja ne ostavlja kuće, brata, sestre, majke, oca, djeteta ili polja,

A da ne primi sve stostruko: "već sada u ovom svijetu - ako i s progonima - kuću, brata, sestru, majku, dijete i polje, a u budućem svijetu život vječni.

Mnogi, koji su prvi, bit će posljednji, i mnogi, koji su posljednji, bit će prvi.

Bili su na putu gore u Jerusalem. Isus je išao pred njima. Oni su se čudili tome i za njim su išli sa strahom. Tada on uze opet k sebi dvanaestoricu i reče im, što ga čeka: "

"Eto, mi idemo gore u Jerusalem. Tu će se Sin čovječji predati glavarima svećeničkim i književnicima. Oni će ga osuditi na smrt i predati neznabošcima.

Tada će mu se narugati, popljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali poslije tri dana on će uskrsnuti."

Tada pristupiše k njemu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, i zamoliše: "Učitelju, htjeli bismo, da nam ispuniš jednu molbu."

On ih upita: "Što želite od mene?"

Oni ga zamoliše: "Daj da u slavi tvojoj jedan od nas sjedne s desne tvoje, drugi s lijeve tvoje!"

Isus im reče: "Ne znate, što molite. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krštenjem, koje ja primam?"

Oni mu odgovoriše: "Možemo". Isus im reče: "Čašu, koju ja pijem, vi ćete piti, i krštenje, koje ja primam, i vi ćete primiti;

Ali mjesto s desne moje ili s lijeve ne mogu ja dati; ono pripada onima, za koje je pripravljeno."

Kad doznaše to druga desetorica, rasrdiše se na Jakova i Ivana.

Isus ih zato dozva k sebi i reče im: "Znate, neznabožački vladaoci izvršuju vlast nad narodima svojim, i velikaši čine, da oni osjete moć njihovu.

Među vama neka ne bude tako! Tko hoće da bude velik među vama, taj neka bude sluga vaš;

I tko hoće da bude prvi među vama, taj neka bude svima sluga!

I Sin čovječji nije došao, da mu služe, nego da služi i da dadne život svoj u otkup za mnoge."

Oni dođoše u Jeriho. Kada je izlazio iz Jeriha s učenicima svojim i s velikim mnoštvom naroda, sjedio je na putu prosjak slijepac, Bartimej, sin Timejev.

Čim je on čuo, da je tu Isus Nazarećanin, povika iza glasa: "Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!"

Mnogi su ga korili, neka šuti. Ali on je vikao još jače: "Sine Davidov, smiluj mi se"

Tada stade Isus i reče: "Zovnite ga ovamo!" Zovnuše slijepca i rekoše mu: "Imaj pouzdanje! Ustani, zove te."

Tada on zbaci sa sebe haljinu svoju, skoči i pohrli k Isusu.

Isus ga upita: "Što hoćeš od mene?" "Učitelju", zamoli slijepac, "učini, da mogu vidjeti!"

Isus mu reče: "Idi, vjera te je tvoja ozdravila." Odmah je mogao vidjeti i pošao je putem za njim.