Djela Apostolska

A u Ikoniju se dogodi, da isto tako oni uđoše u sinagogu židovsku, i govorili su tako, da je vjerovalo veliko mnoštvo Židova i Grka.

Ali Židovi, koji nijesu vjerovali, podbuniše i razdražiše duše neznabožaca na braću.

Oni ipak ostadoše dulje vremena propovijedajući odvažno u Gospodinu, koji je svjedočio riječ milosti svoje i davao, da su se činili znaci i čudesa po rukama njihovim.

A mnoštvo gradsko razdijeli se, i jedni su bili sa Židovima, a drugi s apostolima.

A kad navališe neznabošci i Židovi sa svojim glavarima, da ih pogrde i kamenuju.

Oni doznavši pobjegoše u gradove u Likaoniji, u Listru i u Derbu i u okolinu.

I ondje su propovijedali evanđelje.

U Listri je sjedio jedan čovjek nemoćan u nogama, hrom od utrobe majke svoje, koji nije nikada hodao.

Ovaj je slušao Pavla gdje govori. A on pogledavši na njega i vidjevši, da vjeruje, da će ozdraviti,

Reče velikim glasom: "Ustani na svoje noge uspravo!" I skoči, i hodao je.

A kad vidje narod, što učini Pavao, podigoše glas svoj govoreći likaonski: "Bogovi siđoše k nama u čovječjoj prilici!"

I nazivali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je on vodio riječ.

I svećenik Zeusa, koji je bio pred gradom, dovede junce i donese vijence pred vrata, i htjede s narodom da im prinese žrtvu.

A kad to čuše apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine svoje i skočiše među narod vičući

I govoreći: "Ljudi, što to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovijedamo, da se od ovih ništavih stvari obratite k Bogu živome, koji je stvorio nebo i zemlju i more i sve, što je u njima.

On je u prošlim naraštajima pustio sve narode, da idu svojim putovima.

I ovo govoreći jedva zaustaviše narod, da im ne prinesu žrtve.

Ali dođoše Židovi iz Antiohije i Ikonija i nagovoriše narod, te kamenovaše Pavla i izvukoše ga iz grada misleći, da je mrtav.

A kad ga opkoliše učenici, ustade i uđe u grad, i sutradan otide s Barnabom u Derbu.

Propovijedali su u ovome gradu evanđelje i predobili mnoge učenike. Onda se vratiše u Listru, Ikonij i Antiohiju.

Utvrđivali su učenike i opominjali ih, da ustraju u vjeri, jer nam valja kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.

U svakoj crkvi postaviše im, pomolivši se s postom, starješine i preporučiše ih Gospodinu, u koga vjerovaše.

I prošavši Pisidiji dođoše u Pamfiliju.

I pošto su rekli riječ Gospodnju u Pergi, siđoše u Ataliju.

I odanle otploviše u Antiohiju, odakle su bili predani milosti Božjoj na djelo, koje svršiše.

A kad dođoše i skupiše crkvu, izvijestiše o svemu, što je bio učinio Bog s njima, i da je otvorio neznabošcima vrata vjere.

A ostadoše ne malo vremena s učenicima.