Poslanica apostola Pavla Efežanima

Molim vas dakle ja, sužanj u Gospodinu, da se vladate dostojno zvanja, u koje ste pozvani,

Sa svom poniznošću i krotkošću, sa strpljivošću podnoseći jedan drugoga u ljubavi,

Starajući se, da čuvate jedinstvo duha u vezi mira

Jedno tijelo i jedan duh, kao što ste i pozvani u jednoj nadi zvanja svojega,

Jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje.

Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima.

A svakomu je od nas dana milost po mjeri, kako ju je Krist darovao.

I zato govori "Uzađe na visinu, odvede zarobljene i porazdijeli darove ljudima."

A "uzađe" što je, nego da najprije i siđe u donje dijelove zemlje?

Koji sade, to je onaj, koji i uzađe više sviju nebesa, da ispuni sve.

I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za evanđeliste, a jedne za pastire i učitelje,

Da se sveti usavrše za djelo službe, na sazidanje tijela Kristova;

Dok ne stignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Božjega u čovjeka savršena, u mjeru dobi punine Kristove;

Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke po zloći ljudi, po lukavstvu, da zavede u zabludu;

Nego držeći se istine u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome, koji je glava, Krist,

Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakim vezom, da jedan drugome pomaže silom, što je odmjerena svakome pojedinom udu, i čini, da raste tijelo i usavršuje se u ljubavi.

Ovo dakle kažem i zaklinjem vas u Gospodinu, da više ne hodite, kao što hode i neznabošci u taštini mišljenja svojega,

Koji imaju razum tamom pokriven i otuđeni su životu Božjemu zbog neznanja, što je u njima, zbog sljepoće srca njihova;

Kojim, bez višega osjećaja, predadoše se razuzdanosti, da čine svaku nečistoću u lakomstvu.

Ali vi tako ne upoznaste Krista;

Jer ste ga čuli i u njemu ste poučeni, kao što je istina u Isusu,

Da iza prijašnjega života odložite staroga čovjeka, koji se raspada u željama prevarljivim,

I da se obnovite duhom uma svojega;

Zato odbacite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim, jer smo udovi jedan drugome!

Srdite se, a ne griješite, sunce neka ne zađe nad srdžbom vašom!

Niti dajite mjesta đavolu!

Tko je krao, više neka ne krade, nego neka se radije trudi čineći dobro rukama svojim, da ima što davati potrebnima!

Nikakva loša riječ neka ne izlazi iz usta vaših, nego samo dobra, koja pobuđuje na dobro prema potrebi, da dadne milost onima, koji slušaju!

I ne žalostite Duha Svetoga Božjega, kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja!

Svaka gorčina, i gnjev i ljutina, i vika i psovka neka se ukloni od vas sa svakom pakošću!

A budite jedan drugome blagi, milosrdni, opraštajući jedan drugome kao što je i Bog u Kristu oprostio vama!