Poslanica apostola Pavla Hebrejima

Zato da, ostavimo počela Kristove nauke, i da se damo na savršenstvo; da ne postavljamo opet temelja odvraćanjem od mrtvih djela, i vjerom u Boga;

Naukom o krštenju, i polaganju ruku, i uskrsnuću od mrtvih, i sudu vječnom.

I ovo ćemo učiniti, ako Bog dopusti.

Jer nije moguće one, koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, i postali dionici Duha Svetoga,

i okusili dobru riječ Božju, i sile budućega svijeta,

pa su ipak otpali, opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo propinju i ruže Sina Božjega.

a koja iznosi trnje i draču, nepotrebna je i blizu je prokletstvu, i ona se najposlije spali.

Ali od vas, ljubljeni, nadamo se boljemu i što je blizu spasenju, ako i govorimo tako.

Jer Bog nije nepravedan, da zaboravi djelo vaše i ljubav, koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeći.

Ali želimo, da svaki vas pokaže istu revnost, da se ispuni nada do kraja,

Da ne budete tromi, nego nasljedovatelji onih, koji vjerom i strpljivošću baštine obećanja.

Jer kad je Bog Abrahamu obećao nemajući nikoga većega, da se njim zakune, zakle se sam sobom,

Govoreći: "Zaista, obilno ću te blagosloviti i silno ću te umnožiti."

I tako strpljivo čekajući dobi obećanje.

Jer se ljudi većim kunu, i svakoj njihovoj prepirci svršetak je zakletva za potvrđenje.

Zato i Bog, kad je htio baštinicima obećanja pokazati nepokolebljivost svoje odluke, posluži se zakletvom,

Da bi u dvjema nepokolebljivim stvarima, u kojima Bogu nije moguće prevariti, imali jaku utjehu mi, koji smo pribjegli, da se uhvatimo za nadu, koja nam je dana,

Koju imamo kao sigurno i tvrdo sidro duše, koje ulazi u unutrašnjost iza zavjese

Kamo Isus uđe kao preteča za nas, postavši veliki svećenik dovijeka po redu Melkizedekovu.