Knjiga Postanka



Postanak, glava 8


Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.


Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.


Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana vode su jenjale,


a sedmog mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.

Tweet thisPost on Facebook

Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.

Tweet thisPost on Facebook

Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;


ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.


Ноје пушта голубицу из ковчега

Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.

Tweet thisPost on Facebook

Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.


Počeka još sedam dana, pa opet pusti golubicu iz korablje.

Tweet thisPost on Facebook

Голубица се враћа Ноју са маслиновом гранчицом

Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.


Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.

Tweet thisPost on Facebook

Šest stotina i prve godine Noina života, prvog mjeseca, prvog dana u mjesecu, uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.

Tweet thisPost on Facebook

A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.

Tweet thisPost on Facebook

Tada Bog reče Noi:

Tweet thisPost on Facebook

"Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.


Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!"


Излазак из Нојевог ковчега

I Noa iziđe, i snjime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih .

Tweet thisPost on Facebook

Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.

Tweet thisPost on Facebook

I podiže Noa žrtvenik Jahvi;uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.


Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.


Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće.








This goes to iframe