Knjiga o Jobu
Job, glava 26
Job progovori i reče:
Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti!
Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao.
Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?
Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine.
Pred njegovim okom otkriven zja Šeol, i bezdan smrti nema vela na sebi.
On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.
On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru.
On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega.
On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.
Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti.
Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću.
Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.
Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit grom njegove moći?
