Psalmi

Poučna pjesma. Asafova.

Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?

Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!

Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.

Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše ko pobjedne znakove.

Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

Rekoše u srcu: "Istrijebimo ih zajedno: spalite sva svetišta Božja na zemlji!"

Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...

Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?

Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?

No, Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!

Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.

Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.

ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.

Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.

Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!

Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.

Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.

Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!