Izaija

Sad čuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao.

Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Ješurune, kog sam izabrao.

Jer na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja.

Rast će kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekućice.

Jedan će reći: 'Ja sam Jahvin', drugi će se zvati imenom Jakovljevim. Treći će sebi na ruci napisati: 'Jahvin' i nazvat će se imenom Izraelovim."

Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.

Tko je kao ja? Nek ustane i govori, nek navijesti i nek mi razloži! Tko je od vječnosti otkrio što se zbilo? Nek nam navijesti što će još doći!

Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!"

Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu.

Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje?

Gle, svi će štovatelji likova biti osramoćeni, izrađivači njihovi više od bilo koga. Nek se saberu svi i pojave: prepast će se i postidjeti odjednom.

Kovač ga izrađuje na živu ugljevlju, čekićem ga oblikuje, snažnom ga rukom obrađuje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se.

Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu.

Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše.

Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se.

Polovinom od toga naloži dakle oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se; grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru."

Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog."

Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči, pa ne vide, i srce, pa ne shvaćaju.

Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže. "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?"

On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Neće spasti svog života i nikad neće reći: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?"

Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio, i sluga si mi, Izraele, neću te zaboraviti!

Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati, jer ja sam te otkupio.

Kličite, nebesa, jer je Jahve učinio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radošću, planine, i vi, šume, sa svim svojim drvećem! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu!

Ja osujećujem znamenja vrača, i čarobnjake u luđake promećem; silim mudrace da ustuknu, i mudrost im obraćam u bezumlje,

ali potvrđujem riječ sluge svojega, ispunjam naum svojih glasnika. Ja govorim Jeruzalemu: "Naseli se!" I gradovima judejskim: "Sagradite se!" Iz razvalina ja ih podižem.

Ja govorim moru: "Presahni! Presušujem ti rijeke."

Ja govorim Kiru: "Pastiru moj!" I on će sve želje moje ispuniti govoreći Jeruzalemu: "Sagradi se!" i Hramu: "Utemelji se!"