Poslanica Hebrejima

A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.

Zbog nje stari primiše svjedočanstvo.

Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori.

Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu.

A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.

Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti.

Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide.

Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja,

jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.

Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje.

Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.

U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji.

Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.

Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju.

Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.

Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje,

kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo!

uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.

Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava.

Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa.

Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima.

Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe.

Vjerom Mojsije, već odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove.

Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito okoristiti grijehom.

Većim je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću.

Vjerom napusti Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi.

Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih.

Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.

Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.

Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.

I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,

koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,

pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.

Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.

Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu.

Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani

svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.

I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano

jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva.