Postanak (Prva knjiga Mojsijeva )

Tada zaputi Jakov i otide u zemlju sinova Istoka.

Kad baci pogled oko sebe, ugleda u pustinji studenac, na kojem su upravo počivala tri stada ovaca; jer su se na tom studencu obično napajala stada. Nad otvorom studenca ležao je golem kamen.

Istom kad bi se tamo stjerala sva stada, odvalili bi kamen s otvora studenca i napajali bi ovce; onda bi opet stavili kamen na svoje mjesto nad otvorom studenca.

Jakov im reče: "Braćo, odakle ste?" Oni odgovoriše: "Iz Harana smo."

On ih upita: "Poznajete li Labana, sina Nahorova?" Oni odgovoriše: "Poznajemo."

Upita ih dalje: "Kako mu je?" Oni odgovoriše: "Dobro, evo upravo dolazi kći njegova Rahela s ovcama."

Tada on reče: "Eto, još je dan dug, i nije još vrijeme, da satjerujete stoku. Napojite ipak ovce i pustite ih onda da još pasu!"

Odgovoriše: "Ne možemo, dok se ne skupe sva stada; onda istom odvalimo kamen s otvora studenca i napojimo ovce."

Dok je on još govorio s njima, bila je došla Rahela s ovcama oca svojega; ona je naime bila pastirica.

A kad Jakov vidje Rahelu, kćer materina mu brata Labana, i ovce materina mu brata Labana, pristupi Jakov, odvali kamen s otvora studenca i napoji ovce materina mu brata Labana.

Onda Jakov poljubi Rahelu i stade glasno plakati.

Zatim Jakov pripovjedi Raheli, da je rođak ocu njezinu, i to sin Rebekin. Nato ona otrča i javi to ocu svojemu.

I kad Laban ću glas o Jakovu, sinu sestre njegove, pohitje mu u susret, zagrli i poljubi ga i uvede u svoju kuću. On pripovjedi Labanu sve, što se je bilo dogodilo.

Laban mu reče: "Jest, ti si kost moja i meso moje." I osta kod njega čitav mjesec dana.

Tada Laban reče Jakovu: "Zar da badava radiš za me, jer si mi nećak? Kaži mi, što će ti biti plaća?"

A Laban je imao dvije kćeri; starijoj bilo ime Lea, a mlađoj Rahela.

Lea je imala slabe oči, a Rahela je bila lijepa stasa i lica.

Jakov zavolje Rahelu i reče: "Služit ću ti sedam godina za mlađu kćer tvoju Rahelu."

Laban odgovori: "Bolje je, da je dam tebi negoli kojemu stranom čovjeku. Ostani dakle kod mene!"

Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, i one mu se činiše kao nekoliko dana, tako ju je volio.

Tada reče Jakov Labanu: "Daj mi sad moju ženu, jer navrši se moje vrijeme; pa bih se njom oženio."

I sazva Laban sve stanovnike mjesta i priredi gozbu.

A uvečer uze kćer svoju Leau i uvede je k njemu, i on imade s njom ženidbeno općenje.

I Laban dade kćeri svojoj Lei ropkinju Zilpu za sluškinju.

Ujutro vidjelo se, da je to bila Lea. Tada reče on Labanu: "Zašto si mi to učinio? Zar ti nijesam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?

Laban reče: "U našoj zemlji nije običaj, da se uda mlada prije starije.

Navrši samo s njom svadbeni tjedan, onda će ti se dati i druga za službu, za koju ćeš mi služiti još daljnih sedam godina.

Jakov učini tako i navrši s njom svadbeni tjedan. Tada mu dade i kćer svoju Rahelu za ženu.

I Laban dade kćeri svojoj Raheli ropkinju svoju Bilhu za sluškinju.

On imade s Rahelom ženidbeno općenje. Rahelu je više volio nego Leau, i tako je on još daljnih sedam godina služio kod njega.

Kad vidje Gospod, da je Lea zapostavljena, učini je rodnom, a Rahela osta nerotkinja.

Tako Lea zatrudnje i rodi sina, kojemu nadjenu ime Ruben; jer reče ona: "Gospod pogleda na jad moj i stoga će me ljubiti čovjek moj."

I opet ona zatrudnje i rodi sina, i ona reče: "Gospod je čuo, da sam bila zapostavljena; zato mi dade i ovoga." I nadjenu mu ime Simeon.

I kad opet zatrudnje i rodi sina, reče: "Sad će mi čovjek moj biti naklonjen; jer rodih tri sina." Zato mu nadjenu ime Levi.

Potom zatrudnje još jedanput, rodi sina i reče: "Sada ću slaviti Gospoda." Zato mu nadjenu ime Juda. Potom prestade rađati.