Prva knjiga Ljetopisa

Evo onih što dođoše k Davidu u Siklag dok se još uklanjao od Kiševa sina Šaula, i bili su mu među junacima pomagači u boju;

umjeli su rukovati lukom i desnicom i ljevicom, i znali se služiti kamenjem i strijelama. Između Šaulove braće, Benjaminovaca:

vojvoda Ahiezer i Joaš, sinovi Gibeanca Šemaje, pa Jeziel i Pelet, Azmavetovi sinovi, i Beraka i Jehu Anatoćanin;

Gibeonac Išmaja, junak među tridesetoricom i nad tridesetoricom, Jeremija, Jahaziel, Johanan i Jozabad Gederoćanin;

Eluzaj, Jerimot, Bealja, Šemarja i Šefatja Harufejac;

Elkana, Jišija, Azarel, Joezer i Jašobam Korhinjani,

Joel i Zebadja, sinovi Jerohama Gedorca.

Neki su Gadovci prešli k Davidu u tvrđavu u pustinju, hrabri junaci, ratnici vješti boju, naoružani štitom i kopljem; lica im bijahu kao lavovska, a brzi bijahu kao gazele po gorama:

vojvoda Ezer, drugi Obadja, treći Eliab;

četvrti Mišmana, peti Jeremija,

šesti Ataj, sedmi Eliel;

osmi Johanan, deveti Elzabad,

deseti Jeremija, jedanaesti Makbanaj.

To su bile od Gadovih sinova vojne starješine, najmanji nad stotinom, a najveći nad tisućom.

To su oni koji su prvoga mjeseca prešli preko Jordana, kad se razlio preko svih svojih obala, i koji su rastjerali sve stanovnike iz dubokih dolina na istok i na zapad.

Došli su i od Benjaminovih i Judinih sinova k Davidu u tvrđavu.

David je izašao pred njih i, progovorivši, rekao im: "Ako dolazite s mirom k meni da mi pomognete, moje će se srce ujediniti s vama; ako li ste došli da me izdate mojim neprijateljima, neka Bog naših otaca vidi i neka osudi, jer nema nepravde na mojim rukama!"

Tada duh obuze Amasaja, vojvodu nad tridesetoricom, i on reče: "Tebi, Davide! S tobom, sine Jišajev, mir! Mir s tobom, mir s onim tko ti pomaže, jer tvoj pomoćnik jest tvoj Bog!" Tako ih je David primio i postavio ih među vojvode nad četama.

Od Manašeovih su sinova neki prešli k Davidu kad je išao s Filistejcima na Šaula u boj, ali im nije pomogao, jer su ga filistejski knezovi, dobro promislivši, otpustili govoreći: "Mogao bi prijeći k svome gospodaru Šaulu, a to bi nas stajalo glava."

Kad se dakle vraćao u Siklag, prešli su k njemu od Manašeova plemena: Adna, Jozabad, Jedael, Mihael, Jozabad, Elihu i Siltaj, glavari tisućnici u Manašeovu plemenu.

Oni su pomagali Davidu protiv razbojničkih četa, jer su svi bili hrabri junaci, te su postali zapovjednici u njegovoj vojsci.

Iz dana u dan odista su dolazili k Davidu da mu pomažu, sve dok njegov tabor ne postade divovski, kao Božji tabor.

Evo broja ljudi naoružanih za rat koji su došli k Davidu u Hebron da Šaulovo kraljevstvo prenesu na nj po Jahvinoj zapovjedi:

Judinih sinova, koji su nosili štit i koplje, šest tisuća i osam stotina naoružanih za rat.

Od Šimunovih sinova, hrabrih junaka za rat, sedam tisuća i sto.

Od Levijevih sinova četiri tisuće i šest stotina.

Tako i Jojada, poglavar Aronovim potomcima, i s njim tri tisuće i sedam stotina;

i mladi Sadok, hrabar junak, i od njegova roda dvadeset i dva kneza.

A od Benjaminovih sinova, Šaulove braće, tri tisuće, jer ih je dotad najveći dio još ostao vjeran Šaulovoj kući.

Efrajimovih sinova dvadeset tisuća i osam stotina, sve hrabrih junaka, ljudi na glasu u svojim porodicama.

Od polovine Manašeova plemena osamnaest tisuća, poimence spomenutih, da dođu da zakralje Davida.

Od Jisakarovih sinova, koji su umjeli proniknuti svoje vrijeme i spoznati što treba da učini Izrael; njihovih poglavara dvije stotine. Sva su im njihova braća bila podložna.

Od Zebulunovih sinova, sposobnih za rat i naoružanih za boj svakojakim bojnim oružjem, pedeset tisuća, koji su se odvažna srca vrstali u bojne redove.

Od Naftalijeva plemena tisuću knezova i s njima trideset i sedam tisuća ljudi sa štitovima i kopljima;