Druga knjiga ljetopisa

Bilo je Amaziji dvadeset i pet godina, kad postade kralj. Vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalemu, Njegova mati zvala se je Joadana, iz Jerusalema.

On je činio, što se je dopadalo Gospodu, ali ne u punoj vjernosti.

Čim je imao čvrsto u rukama vlast kraljevsku, dade poubijati dvorane, koji su bili ubili njegova kraljevskoga oca.

Sinova ne dade ipak ubiti po zapovijedi, što stoji zapisana u knjizi zakona Mojsijeva, gdje zapovijeda Gospod: "Oci neka se ne pogube zbog djece svoje, niti djeca zbog otaca svojih, nego svaki neka se pogubi samo zbog svojega vlastitoga prekršaja!"

Iza toga podiže Amazija Judejce i dade da se od svega Jude i Benjamina postave poredani po obiteljima, tisućnicima i stotnicima. Kad ih izbroji od dvadeset godina i više, nađe, da ih je bilo trista tisuća izabranih ratnika, koji su nosili koplje i štit.

Još najmi iz Izraela sto tisuća valjanih ratnika za što talenata srebra.

Ali mu dođe jedan čovjek Božji i reče: "Kralju, neka ne ide s tobom vojska izraelska, jer Gospod nije s Izraelom niti sa sinovima Efraimovim.

Idi sam odvažno i hrabro u boj! Inače mogao bi te Bog srušiti pred neprijateljem, jer Bog ima moć da dadne pomoć i da sruši."

Amazija upita čovjeka Božjega: "A što će onda biti od sto talenata, što sam ih dao vojsci izraelskoj?" Čovjek Božji odgovori: "Gospod ti može puno više dati od toga."

I Amazija odvoji četu sinova Efraimovih od svoje vojske, da bi se vratili kući. Oni se vrlo rasrdiše na Judejce i vratiše se kući s velikim gnjevom.

A Amazija povede hrabro narod svoj u boj i otide u slanu dolinu. Ovdje pobi deset tisuća sinova Seirovih.

A deset tisuća drugih zarobiše Judejci žive. Odvedoše ih navrh jedne hridine i pobacaše ih sa vrh hridine, tako da se svi raspadoše.

A vojnici, što ih je Amazija poslao natrag, i što nijesu smjeli poći s njim u boj, upadoše od Samarije do Bet-Horona u gradove Judine, pobiše u njima tri tisuće ljudi i zaplijeniše velik plijen.

Kad se je Amazija iza pobjede nad Edomcima bio vratio kući, donese sa sobom idolske likove sinova Seirovih, postavi ih sebi za bogove, i klanjao im se i prinosio im žrtve.

Tada se raspali gnjev Gospodnji na Amaziju, i on posla proroka k njemu, koji mu reče: "Zašto služiš bogovima toga naroda, koji ne mogoše izbaviti svojega vlastitog naroda iz tvoje ruke?"

Kad je on tako govorio njemu, odgovori mu ovaj: "Jesmo li te postavili kralju za savjetnika Prestani! Zar da te se isprebija?" Prorok prestade, ali reče još: "Sad znam, da te je Bog naumio upropastiti, jer si tako radio i nećeš da poslušaš savjet moj."

Pošto se je Amazija, kralj Judin, bio posvjetovao, posla poslanike k Joašu, sinu Joahazovu, unuku Jehuovu, kralju Izraelovu, i pozva: "Dođi, da se ogledamo!"

A Joaš, kralj Izraelov, dade Amaziji, kralju Judinu, odgovoriti: "Trn na Libanonu posla jedanput k cedru na Libanonu i zatraži: "Daj svoju kćer sinu mojemu za ženu! Ali zvijer na Libanonu pretrča preko trna i zgazi ga.

Tako radiš ti, jer si pobio Edomce, postao si obijestan i žeđaš slave. Ostani ipak kod kuće! Zašto da izaživaš nesreću i da padneš, ti i Juda s tobom?

Kako ne htjede Amazija poslušati, - jer je bilo od Boga tako dopušteno, da ih da u ruke neprijatelju, budući da su služili bogovima edomskim, -

Podiže se Joaš, kralj Izraelov, i ogledaše se on i kralj Judin Amazija kod Bet-Šemeša Judina.

Izrael razbi Judu, te pobjegoše svi k svojoj kući.

A Amaziju, kralja Judina, sina Joašova, unuka Joahazova, uhvati Joaš, kralj Izraelov, kod Bet-Šemeša i odvede ga u Jerusalem. Tada sruši zid jerusalemski od vrata Efraimovih do vrata na uglu u prostoru od četiri stotine lakata.

Uze sve zlato i srebro i sve posuđe, što se nađe u hramu Božjem kod Obed-Edoma, i ako palače kraljevske, usto taoce, pa se vrati u Samariju.

Amazija, sin Joašov, kralj Judin, živio je iza smrti Joaša, sina Joahazova, kralja Izraelova, još petnaest godina.

Ostala povijest Amazijina, prijašnja i potonja, stoji zapisana u knjizi povijesti kraljeva Judinih i Izraelovih.

Od vremena, kad je Amazija bio otpao od Gospoda, postojala je u Jerusalemu urota proti njemu. Kad pobježe u Lakiš, poslaše za njim ljude i dadoše ga tamo ubiti.

Prenesoše ga na konjima i pokopaše ga u gradu Judinu kod otaca njegovih