Knjiga o Esteri

Kad dođe kralj s Hamanom na gozbu kraljici Esteri,

Reče kralj Esteri opet drugi dan kod vina: "Koja je tvoja molba, kraljice Estero? Neka ti se usliši! Koja je tvoja želja? Kad bi bila i polovina kraljevstva mojega, bit će ispunjena!"

Tada odgovori kraljica Estera: "Ako sam našla u očima tvojim milost, kralju, i ako je ugodno kralju, neka mi pokloni život moj, za koji molim, i narod moj, za koji prosim!

Jer smo prodani, ja i narod moj, da nas istrijebe, pobiju i unište. Kad bismo imali biti prodani samo kao robovi i ropkinje, bila bih šutjela; ali sada neprijatelj ne može naknaditi štetu, koja se nanosi kralju."

Kralj Ahasver upita kraljicu Esteru "Tko je taj? Gdje je taj, koji snuje takav čin?"

Estera odgovori: "Neprijatelj i protivnik jest ovaj ovdje zlikovac Haman." Haman se uplaši od kralja i kraljice.

Pun gnjeva ustade kralj od vina i otide u vrt dvorski. Haman ostade i zamoli kraljicu Esteru za život svoj; jer vidje, da je kralj naumio zlo po njega.

Kad se kralj vrati iz vrta dvorskoga u dvoranu na vino, Haman se je bio bacio pred jastuk, na kojemu je sjedila Estera. Kralj povika: "Zar će i kraljicu još silovati u mojoj vlastitoj kući?" Jedva je bila ta riječ istekla iz usta kraljevih, pokriše lice Hamanu.

Harbona, jedan od dvorana, što su stajali u službi kraljevo, reče "Kod kuće Hamanove stoje vješala, visoka pedeset lakata. Haman ih je dao načiniti za Mordekaja, koji je govorio dobro po kralja." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!"

Tako objesiše Hamana na vješala, što ih je on bio dao načiniti za Mordekaja. Tada se utiša gnjev kraljev.