Psalmi



Psalam 102

Molitva potlačenoga, kad očajava i pred Gospodom izlijeva muku svoju.


Gospode, čuj molitvu moju, i vapaj moj neka dođe k tebi!

Tweet thisPost on Facebook

Ne skrivaj lica svojega preda mnom! Prigni uho svoje k meni u nevolji; usliši me brzo u dan, kad te zazovem!

Tweet thisPost on Facebook

Jer prolaze kao dim dani moji, i kosti su moje užarene kao ognjište.


Kao trava pokošeno je i pasahnulo srce moje, i kruh svoj zaboravih jesti.

Tweet thisPost on Facebook

Od glasnog uzdisanja mojega prionu mi kost moja za meso.


Ja sam kao pelikan u pustinji, ja sam kao sova na pustim zidinama.


Bdijem i tugujem osamljen kao ptica na sljemenu.

Tweet thisPost on Facebook

Svaki dan ruže me neprijatelji moji; koji mi se rugaju, imenuju mene, kad psuju.


Ah, jedem pepeo kao kruh i miješam piće svoje sa suzama

Tweet thisPost on Facebook

Radi gnjeva tvojega i srdžbe tvoje, jer si me podigao i na tlo bacio.


Dani su moji kao sjena, što bježi, i ja se sušim kao trava.


A ti, Gospode, stoluješ vječno, ime tvoje traje kroz sve naraštaje


Ti ćeš se dignuti, smilovat ćeš se Sionu: vrijeme, da mu se smiluješ, zaista, vrijeme je došlo!


Ser sluge tvoje ljube kamenje njegovo, i ruševine njegove žaloste ih.


Tada će se neznabošci bojati imena Gospodnjega, svi kraljevi zemaljski slave tvoje,


Kada Gospod opet sazida Sion i javi se u sjaju;


Kada usliši vapaj siromaha i ne prezre molitve njihove.


Neka se napiše ovo za budući naraštaj, da hvali Gospoda nanovo stvoren narod:


"On je pogledao sa svete visine svoje, Gospod je s neba pogledao na zemlju,


Da čuje uzdisanje zasužnjenih, da oslobodi djecu smrti,

Tweet thisPost on Facebook

Neka se navješćuje na Sionu ime Gospodnje i slava njegova u Jerusalemu,

Tweet thisPost on Facebook

Kad se skupe narodi ujedno i kraljevstva, da služe Gospodu."


On mi slomi nasred puta snagu moju, skrati dane moje.


Ja rekoh: "Bože moj, ne uzimaj me u polovini života, ti, čije godine daleko nadmašuju sve dobi čovječje!


Zemlja, koju si u početku postavio, i nebesa, djelo ruku tvojih,


Oni će proći, a ti ostaješ; oni svi ostare kao haljina; promijeniš ih kao odjeću, oni se raspadnu.


A ti ostaješ isti; godine tvoje nemaju kraja.


I sinovi sluga tvojih stanovat će u sigurnosti; pred tobom će opstati potomstvo njihovo.

Tweet thisPost on Facebook






This goes to iframe