Psalmi

Aleluja! Hvalite Gospoda jer je dobar; jest, vječno traje milosrđe njegovo.

Tko može opisati velika djela Gospodnja, iskazati svu slavu njegovu?

Blagoslovljeni su oni, koji su se tvrdo drže pravde i tvore pravo svagda!

Spomeni me se, Gospode, po milosti k narodu svojemu, po svome djelu spasenja pohodi i mene!

Da mognem još doživjeti sreću izabranika tvojih, veseliti se u veselju naroda tvojega i hvaliti se još s tvojima.

Griješili smo s ocima svojim, činili smo zlodjela i počinjali bezakonje.

Već oci naši u Egiptu, oni nijesu pazili na čudesa tvoja, nije su se spominjali velikih milosti tvojih i bunili su se na moru, na Crvenome moru.

A on im pomože zbog imena svojega, da očituje jakost svoju.

Zaprijeti Crvenom moru, i presahnu, i provede ih preko morske dubine kao preko pustinje.

Tako ih spasi od ruke mrzitelja, izbavi ih iz sile neprijatelja.

Pokri voda tlačitelje njihove, ni jedan od njih ne ostade.

Tada napokon povjerovaše riječima njegovim i zapjevaše slavu njegovu.

Ali brzo zaboraviše, što je učinio; odluku njegovu nijesu čekali nikada.

Polakomiše se u pustinji, stadoše kušati Boga u pustoj zemlji.

I on im ispuni želju njihovu, ali tada posla na njih sušicu.

I pobuniše se u taboru proti Mojsiju i proti Aronu, koji je bio posvećen Gospodu.

Zemlja se rastvori, proguta Datana i zatrpa mnoštvo Abiramovo.

Posred njih buknu oganj, i plamen izgara bezbožnike.

Načiniše sebi tele na Horebu i pred livenim likom baciše se na zemlju:

Zamijeniše velikoga Boga svojega za lik vola, koji jede travu.

Zaboraviše spasitelja Boga svojega, koji učini sjajna djela u Egiptu,

Čudesa u zemlji Kamovoj, onda strahote na Crvenome moru.

Već pomisli da ih uništi, tada stupi njegov izabranik Mojsije pred njega kao posrednik, da odvrati jarost njegovu, te ih ne uništi.

Žarko žuđenu zemlju pogrdiše i ne pouzdaše se u riječi njegove.

Uzeše mrmljati u šatorima i svojim i ne htjedoše više slušati zapovijed Gospodnju.

Tada on podiže ruku svoj na njih, da ih pobije u pustinji

l da preda pleme njihovo neznabošcima i rasprši ih po zemljama.

Tada se oni posvetiše Baal-Peoru, i jeli su žrtve mrtvačke.

Tako razdražiše Gospoda djelima svojim; tada u njih udari kuga.

Ali ustade Finehas i održa sud, i tako prestade pomor.

Njemu se to primi u zaslugu kroz sve naraštaje na vijeke.

Na vodi svađe opet ga razdražiše; tada morade Mojsije trpjeti zbog njih,

Ser mu ogorčiše dušu, i pogriješi ustima svojim.

Ne istrijebiše naroda, kako im je Gospod zapovjedio.

Nego se pomiješaše s neznabošcima i primiše djela njihova

l stadoše služiti idolima njihovim; a oni su bili na propast.

Prinosili su sinove svoje i kćeri svoje kao žrtvu đavolima.

I prolijevali su nevinu krv, krv sinova svojih i kćeri svojih, koje bi prinosili za žrtvu idolima kanaanskim; tako se oskvrni zemlja krvnim djelima njihovim.

I postadoše nečisti djelima svojim i posve nevjerni postupanjem svojim.

Tada se veoma razgnjevi Gospod na narod svoj, i omrznu mu baština njegova.

Predade ih u ruke neznabošcima, i mrzitelji njihovi vladali su nad njima.

Tlačili su ih neprijatelji njihovi, i bili su pokoreni pod vlast njihovu.

Mnogo ih je puta izbavljao, ali njihovo srce ostade ipak uporno; propadali su zbog zlodjela svojih.

Onda on pogleda opet na nevolju njihovu, kad je čuo glasnu tužnjavu njihovu.

Spomenu se zavjeta svojega s njima i bi mu žao u velikoj dobroti njegovoj,

Učini, te nađoše opet milosrđe kod svih tlačitelja svojih.

Pomozi nam, Gospode, Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da mognemo slaviti sveto ime tvoje, da se dičimo slavom tvojom!

Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, odvijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: Amen! Aleluja!