Psalmi
Psalam 107
"Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer vječno traje milosrđe njegovo!"
Tako neka govore otkupljenici Gospodnji, koje je otkupio iz vlasti neprijatelja
I skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora!
Bili su zalutali u pustinji, u pustoši, ne nađoše puta k mjestu, gdje bi se nastanili.
Trpjeli su od gladi i žeđi, duša je njihova iznemagala u njima
Povikaše u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove.
Izvede ih na pravi put, koji ide u mjesto prebivanja.
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za čudesa njegova među ljudima!
Jer je nasitio dušu praznu, dušu gladnu napunio je okrepom.
Drugi su sjedili u tami i u sjeni smrtnoj, ležali su okovani u bijedu i gvožde.
Jer su bili prkosili riječima Božjim i prezirali volju Svevišnjega.
Zato ponizi nevoljom srce njihovo; posrnuše, a nije bilo tko da pomogne.
Povikaše u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove
Izvede ih iz tame i sjene smrtne i rastrga okove njihove.
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za čudesa njegova među ljudima!
Jer razbi vrata mjedena, prijevornice gvozdene slomi.
Drugi - bezumnici zbog nevjernih putova svojih - moradoše se mučiti zbog zlodjela svojih.
Gadilo im se svako jelo, već su stajali do vrata smrtnih.
Povikaše u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove.
Posla riječ svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba.
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za čudesa njegova među ljudima!
Neka prinesu žrtvu hvale, neka navješćuju djela njegova s radošću!
Drugi, koji su plovili morem na lađama, trgovali na velikim vodama,
Gledali su djela Gospodnja, čudesa njegova nad dubinom:
Kad on zapovjedi, diže se vihor, koji uzburka valove.
Dizali se do neba, survali se u dubinu; tada je duša njihova obnemogla od nevolje.
Posrtali su i ljuljali se kao pijani; sva se je umjetnost njihova iscrpla.
Povikaše u tjeskobi svojoj Gospodu, on ih oslobodi od nevolje njihove.
On obrati buru u tišinu, i valovi morski umuknuše.
Tada se razveseliše, što nastade tišina; on ih onda povede u žuđenu luku.
Neka hvale Gospoda za milost njegovu, za čudesa njegova među ljudima!
Neka ga hvale pred skupljenim narodom, neka ga slave u vijeću starješina!
"On je, koji zemlju riječnu pretvara u pustinju, tla bogata izvorima u suhu zemlju,
Plodna polja u slanu pustaru za zloću stanovnika njihovih.
On pretvara pustinju u jezero, suhu zemlju u tlo bogato izvorima.
Tamo onda naseljava gladne; Oni podižu sebi grad za stanovanje,
Siju polja, sade vinograde, skupljaju plodove kao nagradu.
I on ih blagosliva, i oni se i množe veoma, i ne da on nikada, da, se umanjuje stoka njihova.
Ali opadnu i skučeni postanu pod teretom nesreće i brige.
Tako izlijeva sramotu na knezove, pusti da lutaju po pustinji bez puta.
Tako izvlači siromaha iz nevolje, obitelji njegove umnoži kao stada.
To gledaju pobožni i raduju se; sva zloća zatvara usta svoja.
Tko je mudar, neka zapamti ovo i neka primi k srcu milosrđe Gospodnje!"
