Psalmi

Od Davida.

Neka je blagoslovljen Gospod, branik moj, koji nauči ruke moje boju, prste moje ratu!

Jakost moja, tvrda moja, grad moj, izbavitelj moj, štit moj, kojemu se utječem, koji mi pokori narode!

Gospode, što je čovjek, da ga se spominješ, sin zemlje, da ga paziš?

Čovjek je kao dah; dani s u njegovi kao sjena, što prolazi.

Gospode, prigni nebo i siđi, dotakni se gola, da se zadime!

Tresni munjom i razagnaj ih! Odapni strijele svoje i smeti ih!

Dopri ovamo iz visine, oslobodi me, izvadi me iz voda silnih, iz ruku tuđinaca!

Usta njihova govore varku; desnica je njihova puna lažljivosti.

Pjevam pjesmu novu tebi, o Bože, sviram ti na harfi od deset žica:

"On dade pobjedu kraljevima, Davida, slugu svojega, izbavi od ljutoga mača."

Oslobodi me i spasi iz ruku tuđinaca, usta njihova govore varku; desnica je njihova puna lažljivosti.

Tada su sinovi naši kao biljke, visoko uzrasli u mladosti svojoj; tada su kćeri naše kao stupovi, krasno izrađeni kao u palačama.

Tada su žitnice naše prepune, obilne svakim žitom; ovce naše množe se na tisuće i na sto tisuća na polju našemu

Tada su goveda naša tovna bez napadaja i nezgode; tada se ne razliježe tužnjava po ulicama našim

Blagoslovljen je narod, kojemu je sve to dosuđeno! Blagoslovljen je narod, u kojega je Bog Gospod!