Psalmi

Zborovođi. Poučna pjesma. Sinova Korahovih.

Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o kada ću doći i lice Božje gledati?

Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.

Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.

Nek mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvaliti Boga života svog.

Reći ću Bogu: "Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?"

Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?"

Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!