Knjiga mudrih izreka (ili poslovica )

Sine moj, ako si postao jamac za bližnjega svojega, ako si dao ruku drugome,

Ako si se vezao kojim obećanjem, ako be drže za riječ,

Onda učini to, sine moj, da se oslobodiš - jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu - ; idi, baci se na tlo, saleti bližnjega svojega!

Ne daj sna ocima svojim, ni trepavicama svojim drijema!

Otmi se iz ruke kao srna, kao ptica iz ruke ptičaru!

Idi k mravu, lijenčino, promatraj, što on čini, i postani mudar!

Ako i nema vođe ni upravitelja ni gospodara,

Ipak se brine ljeti za hranu svoju, skuplja sebi jelo u vrijeme žetve.

Dokle ćeš još, lijenčino, ležati? Kad ćeš se dignuti oda sua?

"Još malo spavati, još malo drijemati, još malo sklopiti ruke i počivati!"

Već dolazi na te kao teklić siromaštvo i kao ratnik nestašica.

Lopov, bezbožnik: "tko naokolo ide s lažnim govorom,

Namiguje očima, tumači nogama, znakove daje prstima,

Tko plete spletke u srcu i vazda kuje zlo.

Zato će ga iznenada stići pogibija. Jadno će se bez pomoći rasprsnuti

Šest je stvari, koje su mrske Gospodu, i sedam ih je, koje se gade srcu njegovu:

Oči ohole, jezik lažan i ruke, koje prolijevaju krv nedužnu,

Srce, koje kuje zle misli, noge, koje brzo trče na zlo,

Tko laži govori kao lažan svjedok i sije neslogu među braćom.

Cijeni, sine moj, opomene oca svojega i ne ostavljaj nauka matere svoje!

Uvijek ih veži sebi na srce, privijaj ih oko vrata!

Kada ideš, pratit će te. Kada počivaš, nad tobom će bdjeti. Kada se probudiš, ići će s tobom na rad.