Knjiga Propovjednik (ili Crkvenjak )

I opet vidjeh sve nasilje, što se čini pod suncem. Gle: "uze potlačenih, kojima nema utješitelja! Nasilje izlazi iz ruke njihovih tlačitelj a. A nikoga nema, da ih utješi.

Tada sam držao mrtve, koji davno pomriješe, sretnijima nego žive, koji još živu,

I sretnijim od jednih i drugih onoga, koji se još nije rodio, koji nije vidio zla, što biva pod suncem.

Vidjeh, da je svaki trud i svaka marljivost u radu samo zavist jednoga proti drugomu. I to je taština i trka za vjetrom.

Luđak meće ruke svoje u krilo i hrani se svojim vlastitim mesom.

Bolja je jedna pregršt mira nego obadvije šake pune muke i trke za vjetrom.

Opet vidjeh jednu taštinu pod suncem:

Jedan jedini, ni jedan drugi uz njega, ni jedan sin, ni jedan brat. Nema kraja svemu trudu njegovu; oči njegove ne mogu da se nasite bogatstva; a ne misli za koga se mučim i oduzimam sebi svako uživanje? I to je taština i loš posao!

Bolje je dvojici nego jednome; jer za trud svoj dobiju dobru plaću.

Jer padne li jedan, digne ga opet drug njegov; ali teško jednome, ako padne i nema drugoga, da mu pomogne podići se.

Spavaju li dvojica jedan uz drugoga, ugrije jedan drugoga. A kako će se jedan sam ugrijati?

Ako tko i može nadjačati jednoga, dvojica će mu odoljeti; a istom trostruka uzica ne trga se tako brzo.

Bolji je dječak, siromašan, a mudar, nego kralj, star, a lud, koji više ne prima pouke.

Onaj dođe iz tamnice na prijestolje, a bio se je siromašan rodio pod tim kraljem.

Vidjeh sve žive, koji hode pod suncem, na strani dječaka, drugoga, koji je stupio na njegovo mjesto.

Nije bilo kraja mnoštvu naroda, nad kojima nije bio kralj; a oni koji dođu poslije, radovat će mu se Pa tako je i to bila taština i trka za vjetrom!