Pjesma nad pjesmama

Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.

Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima.

Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina.

Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.

Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.

Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama!

Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.

Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.

Usta su tvoja kao najbolje vino. (Zaručnica:) Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih.

Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.

Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima.

Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju.

Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj!