Knjiga proroka Jeremije

O Amoncima. Ovako veli Gospod: "Zar Izrael nema sinova, zar nema baštinika? Zašto je Milkom baštinio Gad, zašto se je narod njegov nastanio u njegovim gradovima?

Zato, zaista, dolazi vrijeme," govori Gospod, "kad ću učiniti da zaori ratni urnebes proti Rabe u Amonu. Bit će gomila ruševina, gradovi njegovi bit će ognjem popaljeni, i Izrael će baštiniti svoje vlastite baštine," govori Gospod.

Hešbone, jauči, opustošen je Aj! Jadikujte, kćeri Rabaove! Pripašite vreću oko sebe i tugujte! Lutaj te u pleterima! Milkom putuje u progonstvo sa svim svojim svećenicima i knezovima.

Što se hvališ dolinom svojom, svojim bujnim dnom doline, nevjerna kćeri, hvaleći se bogatstvom svojim: "Tko će udariti na me?"

Zaista, grozu ću pustiti na te", govori svemogući Gospod nad vojskama, "sa svih strana oko tebe! Bit ćete raspršeni svaki za se, i bjegunce nitko neće skupiti.

Ali ću poslije okrenuti opet sudbinu Amonaca", govori Gospod.

" O Edomu. Ovako veli Gospod nad vojskama: "Zar nema više mudrosti u Temanu Zar je nestao zavjes razumnima? Je li im mudrost nestala?

Bježite, udaljite se odavde, skrijte se u dubinu, građani dubinu! Jer ću pustiti da na Ezava dođe nesreća njegova, vrijeme kazne njegove.

Dolaze k tebi vinogradari, za pabirčenje ne ostavljaju više ništa. Dolaze noću kradljivci, i grabe pohlepno.

Jest, ogolit ću Ezava. Otkrit ću skrovišta njegova, on se više ne može skriti. Pleme će se njegovo uništiti, braća njegova i susjedi njegovi, i ništa više ne osta od njega.

Ostavi sirote svoje, ja ću ih uzdržavati. Udovice tvoje neka se uzdaju u me!"

Jer ovako veli Gospod: "Zaista, koji nijesu zaslužili da piju čašu, moraju je izliti: "a ti, ti da bi još, ostao bez kazne? Nećeš ostati bez kazne, ne, nego ćeš piti!

Jer sobom se kunem," govori Gospod: "Bosra će biti groza, pogrda, podsmijeh i kletva, svi će gradovi njegovi biti pustinja vječna!"

Čuo sam vijest od Gospoda, glasnik je poslan k narodima: "Skupite se, idite proti Edomu, dignite se u boj!"

"Zaista, učinit ću te malenim među narodima, prezrenim među ljudima.

Strah, što ga ulijevaš, zaludio te je, tvoje drsko mišljenje, jer stanuješ u rasjelinama kamenim, hvataš se vrletnih visina. I visoko gradiš gnijezdo kao orao, ipak ću te odanle srušiti dolje," govori Gospod.

Grozan će postati Edom: "Tko prolazi pokraj njega, zgrozi se i podsmijeva se zbog svih uboja njegovih.

Kako se zbilo Sodomi i Gomori i susjedima njihovim kod uništenja njihova: tako", veli Gospod, "neće više tamo nitko stanovati, ni jedan čovjek neće ondje boraviti.

Gle, kao što lav izlazi iz sjajne zemlje jordanske, protiv onih u zaklonu, tako ih iznenada gonim odatle. Koga sam izabrao, toga ću postaviti nad njima. Jer tko je kao ja, tko će izazvati mene, i koji će mi pastir odoljeti?"

Zato čujte odluku Gospodnju koju je prihvatio proti Edomu, osnove njegove, što ih je smislio proti stanovnicima Temana: Zaista, odvući će ih, najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit će se pred njima vlastita paša!

Od praske pada njihova zadrhtat će zemlja. Jauk će se njihov čuti do Crvenoga mora.