Knjiga Brojeva

I Bileam reče Balaku: "Ovdje mi načini sedam žrtvenika; ovdje mi pripravi sedam junaca i sedam ovnova."

Balak učini kako je Bileam rekao. A onda Balak i Bileam prinesu po jednoga junca i ovna na svakome žrtveniku.

Potom će Bileam Balaku: "Ti stoj kod svoje paljenice, a ja idem ne bih li se sreo s Jahvom, pa što mi očituje, kazat ću ti." I ode na osamljeno mjesto.

I Bog srete Bileama, koji mu reče: "Sedam sam žrtvenika podigao i prinio na svakome po jednoga junca i ovna."

A Jahve stavi riječ u usta Bileamu te mu zapovjedi: "Vrati se Balaku i ovako govori."

Bileam se vrati k njemu, a on stajaše uza svoju paljenicu, i s njim svi knezovi moapski.

Tada on poče svoju pjesmu i reče: "Iz Arama dovede me Balak, kralj Moaba, iz strana istočnih: 'Dođi, prokuni mi Jakova, dođi, gromom udri Izraela!'

Kako mogu proklinjati koga Bog ne proklinje? Kako gromom udariti koga Jahve ne udara?

Jer s vrha hridi ja ga gledam, s visoka ga motrim brijega. Gle naroda koji odvojeno živi, među narode on se ne broji.

Prah Jakovljev tko će prebrojiti; pijesak Izraela tko će izmjeriti! O, da mi je umrijeti smrću pravednika! O, da svršetak moj bude kao njegov!"

"Što mi to uradi! - reče Balak Bileamu. - Dovedoh te da prokuneš moje neprijatelje, a kad tamo, ti ih blagoslovom obasu!"

On odgovori: "Zar mi nije dužnost kazati što mi Jahve stavlja u usta?"

"Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga možeš svega vidjeti - zamoli ga Balak. - Odavde mu vidiš samo jedan kraj, a ne vidiš ga svega. Odande mi ga prokuni!"

Povede ga zatim na Sede Sofim, na vrh Pisge. Tu sagradi sedam žrtvenika i na svakom žrtveniku prinese po jednoga junca i ovna.

Bileam tada rekne Balaku: "Stoj ovdje kraj svoje paljenice, a ja odoh onamo na susret Bogu."

Jahve sretne Bileama; stavi riječi u njegova usta te mu zapovjedi: "Vrati se k Balaku i tako govori!"

I vrati se on Balaku, koji stajaše uza svoju paljenicu i s njim moapski knezovi. Balak ga zapita: Što je Jahve rekao?"

Tada Bileam započe svoju pjesmu i reče: "Ustani, Balače, i poslušaj! Uhom me posluhni, sine Siporov!

Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni?

Gle, primih od Boga da blagoslovim, blagoslovit ću i povuć neću blagoslova.

U Jakovu nesreće ne nazreh, nit nevolje vidjeh u Izraelu. Jahve, Bog njegov, s njime je, poklik kralju u njemu odzvanja.

Iz Egipta Bog ga je izveo, on je njemu ko rozi bivola.

Gatanja nema protiv Jakova nit protiv Izraela vračanja. I kada budu rekli Jakovu i Izraelu: 'Što radi Bog?'

gle, ustat će narod ko lavica, dići će se poput lava: leći neće dok plijen ne proguta, dok ne popije krv pobijenih."