Prva poslanica apostola Pavla Korinćanima

Ako jezike ljudske i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao mjed, koja ječi, ili cimbal, koji zveči.

I ako imam dar proročanstva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru, da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.

I kad bih razdao sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje, da se spali, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.

Ljubav dugo trpi, dobrostiva je; ljubav ne zavidi, ne ponosi se, ne nadima se.

Ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,

Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,

Sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.

Ljubav nikad ne prestaje, a proročanstva ako će i prestati, ili Jezici ako će umuknuti, ili znanje ako će proći.

Jer dijelom znamo i dijelom prorokujemo.

A kad dođe, što je savršeno, prestat će, što je djelomično.

Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio sam kao dijete, sudio sam kao dijete. Kad sam postao muž, odbacio sam, što je bilo djetinje.

Jer sada u ogledalu slabo vidimo, a tada ćemo licem u lice. Sad poznajem dijelom, a tada ću poznati, kao što sam i poznat.

A sad ostaje vjera, ufanje, ljubav, ovo troje, ali je najveća među njima ljubav.