Prva poslanica Korinćanima

Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,

po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.

Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima;

bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;

ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.

Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše.

Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.

Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.

Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.

Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.

Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?

Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.

Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.

Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju.

Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo.

A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.

Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše.

Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.

Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!

Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!

Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.

Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku;

potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.