Druga poslanica apostola Pavla Korinćanima
Glava 1
Pavao, apostol Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Timotej crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima, koji su u svoj Ahaji.
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
Blagoslovljen neka je Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog sve utjehe,
Koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo mogli utješiti one, koji su u svakoj nevolji, utjehom, kojom nas same Bog tješi.
Jer kao što obiluju patnje Kristove u nama, tako i po Kristu obiluje utjeha naša.
Ako li smo u nevolji, za vašu je utjehu i spasenje, ili se tješimo, za vašu je utjehu, koja djeluje, da podnosite postojano iste patnje, što ih i mi podnosimo.
I naša je nada čvrsta za vas znajući, da kao što ste zajedničari u patnjama, tako ste i u utjehi.
Jer vam nećemo, braćo, zatajiti nevolje naše, koja nam se dogodi u Aziji, kad smo bili preko mjere i preko snage opterećeni, tako da nam je bio već dodijao život.
Nego sami u sebi osudismo, da nam valja umrijeti, da se ne uzdamo sami u sebe, nego u Boga, koji podiže mrtve,
Koji nas je od tolike smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, da će nas i još izbaviti,
Jer nas i vi pomažete molitvom, da mnogi zahvale Bogu za milost, koja je nama udijeljena po mnogima zbog vas.
Jer je naša slava ovo, svjedočanstvo savjesti naše, da smo u svetosti i iskrenosti pred Bogom, a ne u mudrosti tjelesnoj, nego u milosti Božjoj živjeli u svijetu, a osobito među vama.
