Otkrivenje Isusa Krista po apostolu Ivanu

I vidjeh drugoga anđela jaka gdje silazi s neba, koji bješe ogrnut u oblak, i duga nad glavom njegovom, i lice njegovo kao sunce, i noge njegove kao stupovi ognjeni;

I imaše u ruci svojoj knjižicu otvorenu, i metnu nogu svoju desnu na more, a lijevu na zemlju;

I povika glasom velikim, kao lav kad riče; i kad on povika, ispustiše sedam gromova glasove svoje.

I kad ispustiše sedam gromova glasove svoje, htjedoh ja da pišem; i začuh glas s neba, koji je govorio: "Zapečati, što objaviše sedam gromova! I to ne piši!"

I anđeo, kojega vidjeh, gdje stoji na moru i na zemlji, podiže ruku svoju desnu prema nebu,

I zakle se onim, koji živi u vijeke vjekova, koji stvori nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena više neće biti,

Nego u dane glasa sedmoga anđela, kad zatrubi, svršit će se tajna Božja, kao što javi svojim slugama, prorocima.

I glas, koji začuh s neba, opet progovori s menom i reče: "Idi, uzmi knjigu otvorenu u ruci anđela koji stoji na moru i na zemlji!"

I odoh k anđelu i rekoh mu, da mi dadne knjižicu. I reče mi: "Uzmi i progutaj je! Gorka će doduše biti u tvojoj utrobi, ali u ustima bit će ti slatka kao med."

I uzeh knjižicu iz ruke anđela, i progutah je; i bijaše u ustima mojim kao med slatka, a kad je progutah, bijaše gorka u mojoj utrobi.

I reče mi: "Valja ti opet prorokovati o mnogim pucima i narodima i jezicima i kraljevima."