Knjiga o sucima

Poslije nekog vremena, o žetvi pšenice, Samson dođe da pohodi svoju ženu, donijevši joj kozle, i reče: "Želim ući k svojoj ženi u ložnicu." Ali mu tast ne dopusti.

"Mislio sam - reče mu on - da si je zamrzio, pa sam je dao tvome drugu. Ali zar njezina mlađa sestra nije ljepša od nje? Uzmi je namjesto one!"

Samson mu odgovori: "Ovaj put neću biti krivac Filistejcima kad im učinim zlo."

I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luči i, okrenuvši rep prema repu, stavi jednu luč među dva repa.

Tad zapali luči, pusti lisice u filistejska polja i popali im snopove i nepokošeno žito, i vinograde, i maslinike.

Filistejci zapitaše: "Tko je to učinio?" Odgovoriše im: "Samson, Timnjaninov zet, zato što mu tast oduze ženu i dade je njegovu drugu." Tad Filistejci odoše i spališe onu ženu i njenu obitelj.

"Kad ste to učinili - reče im Samson - neću mirovati dok vam se ne osvetim."

I sve ih izudara uzduž i poprijeko, i žestoko ih porazi. Poslije toga ode u spilju Etamske stijene i ondje se nastani.

Tad Filistejci krenuše, utaboriše se u Judi i raširiše do Lehija.

"Zašto ste pošli na nas?" - upitaše ih Judejci. A oni im odgovoriše: "Pošli smo da svežemo Samsona i da mu učinimo kako je on učinio nama."

Tri tisuće Judejaca odoše tada k spilji Etamske stijene i rekoše Samsonu: "Zar ne znaš da Filistejci nama gospodare? Zašto si nam onda to učinio?" On im odgovori: "Kako oni meni, tako ja njima!" A oni mu rekoše:

"Dođosmo da te svežemo i predamo u ruke Filistejaca." "Zakunite mi se - reče im - da me nećete ubiti."

"Ne - odgovoriše mu - mi ćemo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te zacijelo ne želimo pogubiti." Onda ga svezaše sa dva nova užeta i odvedoše iz spilje.

Kad ga dovedoše u Lehi, i kad Filistejci, vičući od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga, i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku.

Spazivši još sirovu magareću čeljust, pruži on ruku, uze onu čeljust i pobi njome tisuću ljudi.

Tad reče Samson: "Magarećom čeljusti tisuću pobih."

Rekavši to, baci čeljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi.

Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govoreći: "Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?"

Tad Jahve rasječe udubinu što je kod Lehija, i voda poteče iz nje. Samson se napi, i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju.

Samson bijaše sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina.