Knjiga Sudaca

Na gori Efraimovoj prebivao je jedan čovjek po imenu Mikah.

On reče materi svojoj: "Tisuća i sto srebrnih šekela, što su ti bili ukradeni, i zbog kojih si izustila kletvu, i to dapače preda mnom, evo, to je srebro u mene. Ja sam ga uzeo." Mati njegova odgovori: "Gospod neka te blagoslovi, sine moj!"

Kad je on vratio tisuću i što srebrnih šekela materi svojoj, reče mati njegova: "Dajem to srebro kao posvetni dar iz svoje ruke Gospodu za svojega sina, da se napravi od njega lik rezan i liven. Zato ti ga dajem natrag."

Kad on opet dade srebro materi svojoj, uze mati njegova dvjesta srebrnih šekela i dade ih zlataru, koji od toga napravi lik rezan i liven. Bio je postavljen u kući Mikahovoj.

Mikah je imao sada bogomolju. On uz to napravi efod i terafe i posveti jednoga od svojih sinova, koji mu je tada služio kao svećenik.

U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Svaki je činio, što mu je bilo drago.

Živio je tada jedan mlad čovjek iz Betlehema u Judi, iz plemena Judina. On je bio Levit i boravio je tamo kao stranac.

Čovjek otide iz grada Betlehema u Judi, da se nastani na kojem prikladnom mjestu kao stranac. Tako na svojemu putu dođe u goru Efraimovu do kuće Mikahove.

Mikah ga upita: "Odakle dolaziš?" On mu odgovori: "Ja sam Levit iz Betlehema u Judi i na putu sam, da se gdjegod nastanim."

Mikah ga zamoli: "Ostani kod mene i budi mi otac i svećenik. Ja ću ti davati deset srebrnih šekela na godinu, čitavo odijelo i hranu." Levit pristade na to.

Otada je stanovao Levit kod njega, i mladi čovjek bio mu je kao jedan od sinova njegovih.

Mikah namjesti Levita, i mladi čovjek postade njegov svećenik i stanovao je u kući Mikahovoj,

Mikah pomisli: "Sada znam, da će me Gospod blagosloviti, jer imam Levita za svećenika."