Knjiga o Ruti

Jednoga dana reče joj njezina svekrva Noema: "Draga kćeri, ne treba li da ti potražim, gdje ćeš počinuti, da bi ti dobro bilo?

Evo: "Boaz, rođak naš, sa čijim si djevojkama bila zajedno, vijat će ove noći ječam na gumnu.

Umij se i namaži se, obuci na se haljine svoje najbolje, pa idi na gumno! Pripazi na to, da te on ne vidi, dokle ne jede i ne napije se!

Kad onda on legne da spava, pazi, gdje će leći. Tada otidi tamo, digni pokrivač s nogu njegovih i leži ondje! On će onda već reći, što ćeš raditi."

Ona joj odgovori: "Štogod mi kažeš, učinit ću."

I otide na gumno i učini sve onako, kako joj je bila rekla njezina svekrva.

Kad je Boaz jeo i pio i dobre volje bio, leže da spava iza stoga žita. A ona dođe polako, podiže pokrivač s nogu njegovih i leže tamo.

Oko ponoći trže se čovjek, obrnu se i vidje ženu, gdje leži kod njegovih nogu.

Kad upita: "Tko si?", odgovori ona: "Ruta, sluškinja tvoja. Raširi krajak haljine svoje na sluškinju svoju, jer ti si rođak, koji duguje otkup."

On reče: "Gospod neka te blagoslovi, kćeri moja! Ljubav, koju mi sad pokazuješ, ljepša je od one prve, jer nijesi trčala za mladim ljudima, ni siromašnim ni bogatim.

I zato, kćeri moja, nemaj brige! Štogod zatražiš, učinit ću ti, jer zna svaki u gradu, da si žena čestita.

A svakako je istina, da ja dugujem otkup, ali ima još drugi, koji ima dužnost otkupa i bliži ti je rođak od mene.

Ostani ovu noć ovdje! Htjedne li on sutra da ispuni svoju dužnost otkupa prema tebi, dobro, neka to učini! A ne htjedne li da ispuni svoju dužnost otkupa prema tebi, ja ću se zauzeti za te, tako živ bio Gospod! Sad spavaj mirno do jutra!"

Izakako je do jutra spavala kod nogu njegovih, ustade, dok još nije mogao čovjek čovjeka raspoznati. On reče: "Ne smije se znati, da je žena došla na gumno."

Tada je pozva: "Daj ogrtač, što ga imaš na sebi, i drži ga!" Ona ga pridrža, a on joj izmjeri šest mjerica ječma i naprti joj. Tada on otide u grad.

Kad ona dođe k svekrvi svojoj, upita je ova: "Što si postigla, draga kćeri?" Ona joj pripovjedi točno, kako je s njom postupao čovjek.

"Ovih šest mjerica ječma" reče, "darova mi, jer je mislio: "Ne smiješ praznih ruku doći k svekrvi svojoj."

Tada reče ova: "Čekaj sad mirno, draga kćeri, dok doznaš, kako će stvar izaći, jer čovjek neće se prije smiriti, dok ne svrši stvar još danas."