Prva knjiga Samuelova

Filisteji skupiše čete svoje za boj, i ta se skupiše kod Soka u Judi. Utaboriše se između Soka i Azeke kod Efez-Damima.

I Saul i Izraelci skupiše se, utaboriše se u dolini terebintskoj i spremiše se za boj proti Filistejima.

Filisteji postaviše se na brdu s onu stranu, Izraelci na brdu s ovu stranu, tako da je dolina stajala među njima.

Tada izađe jedan posrednik iz redova filistejskih. Zvao se je Golijat iz Gata. Bio je visok šest lakata i jedan pedalj,

Nosio je na glavi kalpak od mjedi, i bio je na njemu oklop ljuskav. Bio je oklop težak pet tisuća šekela mjedi.

Na nogama imao je gvozdene nogavice i gvozdeno koplje na ramenima.

držalo njegova koplja bilo je kao vratilo, a šiljak njegova koplja potezao je šest stotina šekela gvožđa, štitonoša njegov koračao je pred njim.

I on se postavi i viknu redove Izraelaca ovako: "Što izađoste spremni za boj? Nijesam li ja Filistejin, a vi sluge Saulove? Izaberite jednoga između sebe, pa neka izađe k meni!

Ako može da se bori s menom i ako me pogubi, mi ćemo biti podložni vama. Ako li ja njega nadjačam i pogubim ga, onda ćete vi biti nama podanici i služit ćete nam!"

Filistejin rugao se je dalje: "Danas sam osramotio vojsku Izraelovu. Dajte mi čovjeka, da se bijemo!":

Kad Saul i svi Izraelci čuše taj govor Filistejina, prepadoše se i uplašiše se vrlo.

David je bio sin onoga Efraćanina iz Betlehema u Judi, koji se zvao Jesej i imao osam sinova. U vrijeme Saulovo bio je čovjek star: "bio je ušao među najstarije ljude.

Tri najstarija sina Jesejeva bila su otišla sa Saulom u rat. Njegova tri sina, što su bila otišla na vojsku, zvala su se: nastariji Eliab, drugi Abinadab, treći Šamah.

David je bio najmlađi. Ona tri najstarija otidoše za Saulom.

David bi otišao češće od Saula kući, da u Betlehemu čuva ovce svojega oca,

A Filistejin bi izlazio jutrom i večerom i postavljao bi se tamo kroz četrdeset dana.

Jednoga dana reče Jesej svojemu sinu Davidu: "Uzmi za braću svoju efu ovoga prženog žita i ovih deset kruhova i odnesi ih brže braći svojoj u tabor!

Ovih deset sireva odnesi tisućniku! Vidi braću svoju kako su i donesi od njih znak!

Saul i oni i svi Izraelci nalaze se u dolini terebintskoj u ratu proti Filistejima."

Sutradan rano predade David stado jednome čuvaru, uze stvari i ode na put, kako mu je bio zapovjedio Jesej. Sad dođe k ogradi od kola, upravo je izlazila vojska u bojnom redu i podizala bojnu viku.

Izraelci i Filisteji smjestiše se za boj, red prema redu,

David predade svoje stvari čuvaru prtljaga i otrča k bojnom redu. Kad dođe tamo, zapita braću svoju, kako su.

Dok je govorio s njima, izađe iz reda filistejskoga onaj posrednik, Filistejin Golijat, tako se je zvao, iz Gata, i uze govoriti isto onako kao prije, tako da je čuo David.

Svi Izraelci, koji vidješe toga čovjeka, pobjegoše pred njim i prestrašiše se vrlo.

Jedan Izraelac reče: "Jeste li vidjeli čovjeka, koji tu izlazi? Samo da sramoti Izraele, on izlazi. Tko ga pogubi, učinit će ga kralj vrlo bogatim, dat će mu kćer svoju i njegovu porodicu učinit će slobodnom od poreza u Izraelu."

David upita ljude, što su stajali uz njega: "Što dobiva čovjek, koji pogubi toga Filistejina i skine sramotu s Izraela? Jer tko ja taj Filistejin neobrezani, da sramoti vojsku Boga živoga?"

Ljudi mu opetovaše isto: "Tako će se nagraditi onoga, koji ga pogubi,"

A kad je čuo njegov najstariji brat Eliab, kako je govorio s tim ljudima, razljuti se Eliab na Davida i osječe se na njega: "što si zapravo došao ovamo? Kojemu si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Poznam ja tvoju drzovitost i tvoju zloću srca tvojega. Došao si samo, da gledaš boj."

David reče: "Pa što sam učinio? Samo sam upitao!"

I okrenu se od njega drugomu i upita isto. Ljudi mu odgovoriše kao prije.

Kad se čulo, što je bio govorio David, javiše to Saulu, i on ga dozva k sebi.

David reče Saulu: "Neka nitko ne gubi srčanosti zbog njega! Sluga će tvoj izaći i borit će se s tim Filistejinom."

Saul reče Davidu: "Ne možeš ti ići na toga Filistejina i s njim se boriti, jer ti si još dječak, a on je ratnik od mladosti."

David odgovori Saulu: "Sluga je tvoj čuvao ovce ocu svojemu. Pa kad bi došao lav ili medvjed i sebi odnio ovcu iz stada,

Potrčao bih ja za njim, udario bih ga i oteo bih mu je iz čeljusti. A ako bi skočio na me, uhvatio bih ga za grivu i ubio bih ga.

Lave i medvjede ubijao je sluga tvoj, i tomu neobrezanom Filistejinu bit će kao svima onima; jer je osramotio vojsku Boga živoga."

David nastavi: "Gospod, koji me je izbavio iz pandža lava i medvjeda, izbavit će me i iz ruku to ga Filistejina." Tada reče Saul Davidu: "Idi! Gospod neka bude s tobom!

Saul dade onda staviti na Davida svoje oružje, metnu mu na glavu gvozdeni kalpak i stavi oklop na njega.

David pripasa mač njegov preko svoje bojne oprave i pokuša da ide, jer nije bio navikao. Ali David morade priznati Saulu: "Ne mogu ići u tom jer nijesam na to navikao," I skide David to sa sebe,

Uze štap svoj u ruku i potraži sebi iz potoka pet glatkih kamenova, Metnu ih u torbu pastirsku, koju je upotrebljavao kao torbu od praćke. Onda uze praćku svoju u ruku i pođe na Filistejina.

Filistejin je išao sve bliže k Davidu. Njegov štitonoša koračao je pred njim.

Kad Filistejin pogleda i vidje Davida, samo mu se podsmjehnu, jer je bio još tako mlad, rumenkast i krasna lica.

Filistejin doviknu Davidu: "Zar sam pseto, da ideš na me sa štapom?" I prokle Filistejin Davida bogovima svojim.

Nato viknu Filistejin Davidu: "Hodi ovamo k meni, da dam meso tvoje pticama nebeskim i životinjama zemaljskim!"

A David reče Filistejinu: "Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom. A ja idem na te u ime Gospoda nad vojskama, Boga vojske Izraelove, koju si ti pogrdio.

Danas će te Gospod dati u moju ruku. Ubit ću te i glavu ti odsjeći. Trupla vojske filistejske još danas ću dati pticama nebeskim i životinjama zemaljskim, da spozna sav svijet, da ima Bog u Izraelu.

Znat će sve ovo mnoštvo, da Gospod ne daje pobjede mačem i kopljem, jer je rat Gospodnji. On će vas dati u naše ruke."

Kad se je Filistejin pomaknuo i sve se bliže Davidu primicao, David brže potrča prema vojsci Filisteja.

Pritom maši se u torbu, izvadi kamen, zavitla ga iz praćke i pogodi Filistejina u čelo. Kamen se zabi u čelo, tako da je on pao naprijed na tlo.

Tako pobijedi David Filistejina praćkom i kamenom i pogubi Filistejina, a da nije imao David mača u ruci.

David naime pritrča, stade kraj Filistejina, uze mač njegov, izvuče ga iz korica i pogubi ga odsjekavši mu njim glavu. Kad vidješe Filisteji, da im je najjači mrtav, pobjegoše.

Tada se podigoše ljudi od Izraela i Jude, udariše u bojnu viku i potjeraše Filisteje do doline i do pred vrata Ekrona. Pobijeni Filisteji pokriše put od Šaraima do Gata i Ekrona.

Kad se onda vratiše sinovi Izraelovi od tjeranja Filisteja, oplijeniše tabor njihov.

David uze glavu Filistejinovu i odnese je u Jerusalem, a oružje njegovo stavi u svoj šator.

Kad vidje Saul, kako David izađe pred Filistejina, upita svojega vojskovođu Abnera: "Čiji je sin taj mladić, Abnere?" Abner odgovori: "Tako živ ti bio, kralju, ne znam."

Kralj reče: "Upitaj, čiji je sin taj mladi čovjek!"

Kad se vrati David pobijedivši Filistejina, uze ga Abner i povede ga pred Saula, a u ruci je još imao glavu Filistejinovu.

Saul ga upita: "Čiji si ti sin, mladi čovječe?" David odgovori: "Sin tvojega sluge Jeseja iz Betlehema."