Postanak (Prva knjiga Mojsijeva )

Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor.

I tako, kako su se selili od istoka, nađoše ravnicu u zemlji šinearskoj i ondje se naseliše.

Tada rekoše jedan drugome: "Hajde da pravimo opeku i da je pečemo u ognju!" Tako im je služila opeka za kamen i smola zemljana za žbuku.

Potom rekoše: "Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!"

A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što su ih zidali sinovi čovječji.

I reče Gospod: "Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Otada neće im smetati ništa da ne urade, što naume.

Hajde da siđemo i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore!"

I rasprši ih Gospod odanle po svoj zemlji, i tako moradoše odustati od zidanja grada.

Zato se prozva Babel; jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odanle ih rasprši Gospod po svoj zemlji.

Ovo su potomci Šemovi. Šemu je bilo sto godina, kad mu se rodi Arfaksad, dvije godine poslije potopa.

I poživje Šem, pošto mu se rodi Arfaksad, još pet stotina godina i rode mu se sinovi i kćeri.

A Arfaksad poživje trideset i pet godina i rodi mu se Salah.

I poživje Arfaksad, pošto mu se rodi Salah, četiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i kćeri.

A Salah poživje trideset godina i rodi mu se Eber.

I poživje Salah, pošto mu se rodi Eber, još četiri stotine i tri godine i rode mu se sinovi i kćeri.

A Eber poživje trideset i četiri godine i rodi mu se Peleg.

I poživje Eber, pošto mu se rodi Peleg, još četiri stotine i trideset godina i rode mu se sinovi i kćeri.

A Peleg poživje trideset godina i rodi mu se Reu.

I poživje Peleg, pošto mu se rodi Reu, još dvjesta i devet godina i rode mu se sinovi i kćeri,

A Reu poživje trideset i dvije godine i rodi mu se Serug.

I poživje Reu, pošto mu se rodi Serug, još dvjesta i sedam godina i rode mu se sinovi i kćeri.

A Serug poživje trideset godina, i rodi mu se Nahor.

I poživje Serug, pošto mu se rodi Nahor, još dvjesta godina i rode mu se sinovi i kćeri.

A Nahor poživje dvadeset i devet godina i rodi mu se Terah.

I poživje Nahor, pošto mu se rodi Terah, još sto i devetnaest godina i rode mu se sinovi i kćeri.

A Terah poživje sedamdeset godina i rodi mu se Abram, Nahor i Haran.

Ovo su potomci Terahovi. Terahu se rodi Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodi Lot.

Haran umrije još za života oca svojega Teraha u postojbini svojoj, u Uru u Kaldeji.

Abram se i Nahor oženiše. Abramova žena zvala se Saraja, a Nahorova žena zvala se Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske.

A Saraja bila je nerotkinja; nije imala djece.

Tada uze Terah sina svojega Abrama i unuka svojega Lota, sina Haranova, i snahu svoju Saraju, ženu Abrama, sina svojega, i iseli se s njima iz Ura u Kaldeji, da idu u zemlju kanaansku. Kad dođoše do Harana, nastaniše se ondje.

I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet godina; potom umrije Terah u Haranu.