Postanak (Prva knjiga Mojsijeva )

Opet se javi Gospod Abrahamu kod hrastova Mamre, kad je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator.

Kad on naime podignu oči svoje i pogleda oko sebe, i gle, tri čovjeka stajala su pred njim. Kad ih ugleda, potrča im od ulaza u so tor u susret i pokloni se sve do zemlje;

I reče: "Gospode, ako sam našao milost u očima tvojim, nemoj eto da mimoiđeš slugu svojega!

Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete noge svoje! Onda se odmorite pod drvetom!

A ja ću vam iznijeti nešto za pojesti, da se okrijepite. Tada možete poći dalje. Pa zato ste i prošli pokraj sluge svojega." I oni rekoše: "Učini, kako si rekao!"

Nato Abraham otrča k Sari u šator i reče: "Uzmi brzo tri mjerice brašna, bijeloga brašna, zamijesi i ispeci pogače!"

Onda otrča Abraham govedima, uze tele mlado, debelo i dade ga momku, koji ga bržebolje zgotovi.

Nato donese masla i mlijeka i tele, što ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih, a sam ih je posluživao pod drvetom, dok su oni jeli.

Tada ga upitaše: "Gdje je Sara, žena tvoja?" On odgovori: "Unutra u šatoru."

Potom reče Gospod: "Do godine u ovo doba opet ću se vratiti k tebi; tada će Sara, žena tvoja, imati sina." A Sara je slušala na ulazu u šator, što je bio za njim.

A Abraham i Sara bili su stari i vremešni, i u Sare bilo je već prestalo, što biva u žena.

Zato se Sara sama u sebi nasmija; jer pomisli: "Kad sam već uvenula, zar da još pomišljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star."

A Gospod reče Abrahamu: "Što se smije Sara i misli: 'Zar ću zbilja još roditi, kad sam ostarjela?'

Je li Gospodu išta nemoguće? Do godine u ovo doba opet ću doći k tebi, i tada će Sara imati sina."

Tada Sara zataji i reče: "Nijesam se smijala." Jer se je uplašila. A on reče: "Ne, ti se jesi smijala."

Nato se ljudi digoše odanle i okrenuše prema Sodomi, i Abraham pođe s njima, da ih isprati.

A Gospod pomisli: "Zar da krijem od Abrahama, što kanim učiniti?

Abraham će ipak postati narod velik i moćan, i u njemu će biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni.

Zato ću mu dati, da to sazna, pa da zapovjedi djeci svojoj i potomstvu svojemu, neka se drže puta Gospodnjega radeći po pravdi i pravici, da bi Gospod izvršio na Abrahamu, što mu je obećao."

Reče dakle Gospod: "Tužba na Sodomu i Gomoru doista je velika, i grijeh njihov veoma je težak.

Zato ću sići i vidjeti, da li su doista činili kako to govori o njima tužba, što je doprla do mene; pa ću to razvidjeti."

Nato okrenuše drugi ljudi odanle prema Sodomi, a Abraham još ostade pred Gospodom.

I Abraham pristupi bliže i reče: "Zar ćeš zbilja i pravednoga pogubiti s bezbožnim?

Može biti ima u gradu pedeset pravednika. Zar ćeš ih zbilja uništiti ili zar radije se nećeš smilovati mjestu zbog pedeset pravednika, što su u njemu?

Daleko neka je od tebe, da tako što učiniš, i da zajedno s bezbožnim usmrtiš i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezbožniku! Daleko to neka je od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?"

Tada odgovori Gospod: "Ako nađem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelomu mjestu zbog njih."

A Abraham uze iznova i reče: "Evo, ja sam se eto već usudio da govorim s Gospodom svojim, premda sam samo prah i pepeo.

Može biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar ćeš zbog ovih pet zatrti cijeli grad?" On odgovori: "Neću ga uništiti, ako nađem tamo četrdeset i pet."

I opet nastavi s njim govoriti i reče: "Može biti da ih se tamo nađe samo četrdeset." Od odgovori: "Neću to učiniti zbog tih četrdeset."

Tada reče: "Ah, ne ljuti se, Gospode, ako još jedanput progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo trideset." On odgovori: "Neću to učiniti, ako tamo nađem trideset."

I opet reče: "Ja sam se već usudio da govorim Gospodu! Može biti da ih se tamo nađe samo dvadeset." On odgovori: "Neću ih uništiti i zbog tih dvadeset."

Tada reče: "Ah, ne ljuti se, Gospode, ako samo još jedno progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo deset." On odgovori: "I Neću ih uništiti i zbog tih deset."

Nato Gospod otide, iza toga završi razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati natrag kući.