Postanak (Prva knjiga Mojsijeva )

A bio je Abraham star i vremešan, i Gospod bijaše Abrahama blagoslovio u svemu.

Tada reče Abraham slugi svojemu, najstarijemu u kući svojoj, koji je upravljao cijelim imanjem njegovim: "Metni ruku svoju pod bedro moje!

Hoću naime da te zakunem Gospodom, Bogom neba i zemlje, da nećeš uzeti sinu mojemu žene između kćeri Kanaanaca, među kojima prebivam.

Ne, već otidi u domovinu moju i u rod moj i tamo uzmi ženu za sina mojega Izaka."

A sluga mu odgovori: "A ako žena ne htjedne poći s menom u ovu zemlju? Hoću li tada opet povesti sina tvojega natrag u zemlju, iz koje si izišao?"

Abraham mu reče: "Pazi, da tamo natrag ne povedeš sina mojega!

Gospod, Bog neba, koji me je odveo iz kuće oca mojega i iz domovine moje, i koji mi je govorio i napokon mi obećao: "Potomstvu tvojemu dat ću zemlju ovu, on će poslati anđela svojega pred tobom, da dovedeš odanle ženu sinu mojemu.

Ako li žena ne htjedne poći s tobom, onda tebe ne veže ova zakletva; i nipošto ne smiješ tamo natrag odvesti sina mojega."

Tada metnu sluga ruku svoju pod bedro Abrahamu, gospodaru svojemu, i zakle mu se.

Potom uze sluga deset deva gospodara svojega i svakovrsne dragocjenosti gospodara svojega sa sobom na put, podiže se i ode u Mezopotamiju, u grad Nahorov.

Izvan grada kod jednog studenca pusti deve da poliježu. Bilo je podvečer, u doba, kad izlaze žene da nose vodu.

Tada se on pomoli: "Gospode, Bože Abrahama, gospodara mojega, daj mi sreću danas i iskaži milost Abrahamu, gospodaru mojemu!

Evo, ja stojim ovdje na izvoru, i kćeri stanovnika ovoga grada izlaze da zahvataju vode.

Ako sad djevojka, kojoj reknem: 'Nagni krčag svoj, da se napijem', ona odgovori: 'Napij se! Pa i deve ću ti napojiti', onda je to ona, koju si odredio za Izaka slugu svojega, i potom ću spoznati, da si iskazao milost gospodaru mojemu."

Još on nije bio svršio svoje molitve, i gle, Rebeka kći Betuelova, sina Milke, žene Abrahamova brata Nahora, dođe s krčagom svojim na ramenu.

Djevojka je bila veoma lijepa, djevica, koju još muž nije bio spoznao. Ona siđe k izvoru, napuni krčag svoj i dođe opet gore.

Tada sluga pritrča k njoj i reče: "Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega."

Ona odgovori: "Napij se, gospodaru!" I brže spusti krčag svoj na ruku i dade mu da se napije,

Kad ga napoji, reče: "I devama ću tvojim naliti neka se napiju."

I brže izli krčag svoj u korito, otrča opet na studenac da zahvati vode i nali svima devama njegovim.

A čovjek ju šuteći promatrao da vidi je li Gospod dao sreću putu njegovu ili ne.

Kad se deve napiše, uze čovjek naušnice, pola šekela teške, i dvije narukvice za ruke njezine, deset šekela zlata teške.

I upita: "Kaži mi čija si kći. Ima li u kući oca tvojega mjesta za nas da prenoćimo?"

Ona mu odgovori: "Kći sam Betuelova, sina Milke, kojega ona rodi Nahoru."

I nastavi dalje: "Slame i piće imamo mnogo, i mjesta da se prenoći."

Tada se nakloni čovjek, baci se ničice pred Gospodom,

I reče: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Abrahama, gospodara mojega, koji ne uskrati milosti i vjernosti svoje gospodaru mojemu! A mene Gospod pravim putom dovede u kuću rodbine gospodara mojega."

A djevojka otrča i pripovjedi u kući matere svoje, što joj se dogodi.

A Rebeka je imala brata po imenu Labana. Laban pohitje van k čovjeku na izvor.

Kad je on naime bio vidio naušnice i na rukama sestre svoje narukvice i čuo riječi sestre svoje: "Tako mi reče čovjek," pođe k čovjeku, koji je još jednako stajao kod deva na izvoru.

On reče: "Hodi, blagoslovljeni od Gospoda! Što stojiš tu vani, kad sam pospremio već kuću i mjesto načinio za deve."

Tada čovjek pođe u kuću, a onaj rastovari deve, donese slame i piće za deve i vode, da operu sebi noge on i ljudi, što su bili s njim.

A kad postavi pred njega da jede, reče on: "Ne jedem prije, dok ne kažem stvar svoju." Laban zamoli: "Govori!"

Tada on uze govoriti: "Ja sam sluga Abrahamov.

Gospod je veoma blagoslovio gospodara mojega, tako da je došao do velikog blagostanja. Dao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja magaraca i deva.

Sara, žena gospodara mojega, rodila je u starosti svojoj gospodaru mojemu sina; njemu je predao sve svoje imanje.

A mene zakle gospodar moj ovako: "Da nijesi uzeo sinu mojemu žene od kćeri Kanaanaca, među kojima prebivam.

Nego otidi u kuću oca mojega i k rodbini mojoj i uzmi tamo ženu za sina mojega!

Ja odgovorih gospodaru svojemu: 'A što, ako žena ne htjedne poći sa mnom?'

On mi tada reče: 'Gospod, pred čijim sam licem hodio, poslaše anđela svojega s tobom i dat će sreću putu tvojemu, i ti ćeš dovesti ženu sinu mojemu iz rodbine moje i iz kuće oca mojega.

A neće te vezati zadana zakletva, ako dođeš k rodbini mojoj, pa ti je ne dadnu, tada te neće vezati zadana zakletva.'

Tako dođoh danas k izvoru i pomolih se: 'Gospode, Bože Abrahama, gospodara mojega, ako bi ipak htio dati sreću putu, na kojemu se nalazim!

Evo, ja stojim na izvoru, i ako mi djevojka, što izađe da donese vode, a kojoj reknem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvojega,

Odgovori tada: Napij se samo, pa i devama ću tvojim naliti vode, onda je to žena, koju je odredio Gospod sinu gospodara mojega.'

Još nijesam bio izgovorio, i gle, izađe Rebeka s krčagom na ramenu, i ona siđe k izvoru i zahvati. Ja je zamolih: 'Daj mi da se na pijem!'

Ona odmah spusti dolje krčag svoj i reče: 'Napij se, pa i deve ću tvoje napojiti!' I ja se napih, a ona napoji i deve.

Onda je upitah: 'Čija si kći?' Ona odgovori: 'Kći sam Betuela, sina Nahora, kojega mu rodi Milka.' Nato joj ja objesih naušnice i metnuh joj narukvice na ruke.

Tada se ja naklonih, bacih se ničice pred Gospodom i blagoslivljah Gospoda, Boga Abrahama, gospodara mojega, koji me vodio pravim putom, da dobijem kćer rođaka gospodara svojega za sina njegova.

Ako hoćete dakle iskazati milost i vjernost gospodaru mojemu, kažite mi; ako li nećete, kažite mi i to, da se okrenem nadesno ili nalijevo!"

Tada odgovoriše Laban i Betuel i rekoše: "Od Gospoda to dolazi; mi ti ne možemo reci ni da ni ne.

Eto, Rebeka je pred tobom; uzmi je pa idi, da bude žena sinu gospodara tvojega, kao što je odredio Gospod!"

A kad je čuo sluga Abrahamov pristanak njihov, baci se ničice pred Gospodom sve do zemlje.

Potom izvadi sluga stvari srebrne i zlatne i haljine, i darova ih Rebeki, i bratu njezinu i materi njezinoj darova dragocjene stvari.

Onda su jeli i pili, on i pratioci njegovi, i prenoćiše ondje. Kad ustadoše ujutro, reče on: "Pustite me da idem gospodaru svojemu."

Brat njezin i mati njezina odgovoriše: "Neka ostane djevojka kod nas još koje vrijeme, barem deset dana, pa onda može ići!"

A on im reče: "Ne zaustavljajte me, jer Gospod je dao sreća putu mojemu. Pustite me da idem i da se vratim gospodaru svojemu!"

Oni odgovoriše: "Da pozovemo djevojku i nju da upitamo."

I pozvaše Rebeku i upitaše je: "Hoćeš li idi s ovim čovjekom?" Ona odgovori: "Hoću."

Blagosloviše Rebeku i rekoše joj: "Sestro draga, budi mati nebrojenim tisućama, i potomci tvoji neka osvoje vrata neprijatelja svojih!"

Nato se diže Rebeka sa sluškinjama svojim, posjedaše na deve i pođoše za čovjekom. Sluga uze Rebeku i otide odanle.

Izak se upravo vraćao od studenca Lahaj Roi; prebivao je naime u pokrajini Negebu.

Podvečer bio je Izak izašao na polje da razmatra; kad podiže oči i pogleda, a to dolazile deve.

I Rebeka podiže oči i ugleda Izaka, spusti se brzo s deve,

I upita slugu: "Tko je onaj tamo čovjek, što ide preko polja u susret nama?" Sluga odgovori: "To je gospodar moj." Tada ona uze pokrivalo i pokri se.

Nato sluga pripovjedi Izaku sve, što je bio učinio.

Izak je povede u šator matere svoje Sare i tada uze Rebeku, ona mu postade žena i on je zamilova. I tako se Izak utješi nad gubitkom matere svoje.