Postanak (Prva knjiga Mojsijeva )

Nasta u zemlji glad, druga negoli ona prijašnja, što je bila za vremena Abrahamova. Tada Izak otide k filistejskom kralju Abimeleku u Geraru.

Tada mu se javi Gospod i reče: "Ne silazi u Egipat; boravi u zemlji za koju ću ti reći!

Umnoži ću potomke tvoje tako mnogobrojno kao zvijezde na nebu; sve zemlje ove dat ću potomcima tvojim, i u potomstvu tvojem bit će blagoslovljeni svi narodi na zemlji;

Zato što je Abraham slušao glas moj i držao zapovijed moju, naredbe, propise i zakone moje."

I tako osta Izak u Gerari.

A kad su stanovnici mjesta pitali za ženu njegovu, reče: "Sestra mi je." Jer se je bojao reći: "Žena mi je", mislio je: "Mogli bi me inače, stanovnici mjesta ubiti zbog Rebeke, jer je lijepa."

Kad je tamo dulje vremena boravio, dogodi se, te kralj filistejski Abimelek pogleda kroz prozor i vidje, kako Izak miluje ženu svoju Rebeku.

Tada dozva Abimelek Izaka i reče: "Eto, ona je zacijelo žena tvoja. Kako si mogao reći da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Mislio sam, da bih inače morao umrijeti zbog nje."

Abimelek reče: "Što si nam to učinio? Kako je lako mogao tko od naroda primaći se ženi tvojoj, i tako bi ti navukao na nas krivnju."

I zapovjedi Abimelek svemu narodu: "Tko se dotakne ovoga čovjeka ili žene njegove, kaznit će se smrću!"

Tada Izak zasija u onoj zemlji i požanje u onoj godini stostruko, jer ga Bog blagoslovi.

Tako posta čovjek bogat i sve bogatiji, dok postade neizmjerno bogat.

Imao je stada ovaca i goveda i mnogo služinčadi, tako da su mu Filisteji postali zavidni.

Zato sve studence, što ih bjehu iskopale sluge oca njegova za života oca njegova Abrahama, zasuše i zemljom napuniše.

A Abimelek reče Izaku: "Idi od nas, jer si nam ti postao previše moćan."

Tako otide Izak odanle, razape šator svoj u dolini gerarskoj i ostade ondje.

Nato Izak opet iskopa studence, što su ih bili iskopali za života oca njegova Abrahama, a Filisteji ih poslije smrti Abrahamove zasuli, i dade im ista imena, što im ih bio dao otac njegov.

Sluge Izakove kopale su u dolini i nađoše tamo studenac sa tekućom vodom.

Ali se posvadiše pastiri gerarski s pastirima Izakovim, jer su tvrdili: "Naša je voda!" Zato on nazva studenac Esek, jer su se tamo bili posvadili s njim.

Potom iskopaše drugi studenac; pa se i radi njega posvadiše; zato ga on nazva Sitna.

Tada otide odatle dalje i iskopa opet studenac. Oko njega nije bilo svađe, pa ga nazva on Rehobot rekavši: "Sad nam Gospod odredi slobodan prostor, da se možemo raširiti u zemlji."

Odatle otide gore u Beer-Šebu.

U onoj noći javi mu se Gospod i reče: "Ja sam Bog oca tvojega Abrahama. Ne boj se, jer ja sam s tobom i blagoslovit ću tebe i umnožit ću potomstvo tvoje zbog sluge svojega Abrahama."

On načini ondje žrtvenik, prizva ime Gospodnje i razape šator svoj, a sluge Izakove iskopaše ondje studenac.

Tada dođe k njemu Abimelek iz Gerare s pouzdanikom svojim Ahuzatom i s poglavicom svoje vojske Fikolom.

Izak ih upita: "Zašto dođoste k meni, kad mrzite na me i otjeraste me od sebe?"

Oni odgovoriše: "Vidjesmo na svoje oči, da je Gospod s tobom. Stoga mislimo, da treba pod zakletvom sklopiti ugovor između nas i tebe. Mi hoćemo da sklopimo ugovor s tobom.

Ti da nama ne činiš nikakva zla kao što se mi tebe ne dotakosmo, nego ti samo dobro činismo i pustismo te da ideš u miru. Ti si eto blagoslovljen od Gospoda!"

Tada im on spremi gozbu, i oni su jeli i pili.

Drugo jutro rano zakleše se jedan drugome. Tada ih otpusti Izak, i oni otidoše od njega u miru.

Isti dan dođoše sluge Izakove i pripovjediše mu za studenac, što su ga bili iskopali: "Nađosmo vodu."

On, ga nazva Šiba. Zato se zove grad sve do dana današnjega Beeršeba.

Kad bi Ezavu četrdeset godina, uze za ženu Juditu, kćer Hiteja Beerija, i Basematu, kćer Hiteja Elona.

Obadvije su zadavale mnogo jada Izaku i Rebeki.