Postanak (Prva knjiga Mojsijeva )

Dvije godine kasnije usni faraon; bilo mu je, kao da stoji na Nilu.

Iz Nila izašlo je sedam krava lijepih i ugojenih, i pasle su u šašu.

A iza njih izašlo iz Nila sedam drugih krava, ružnih i mršavih, i stavile se uz druge krave na obali Nila.

Tada požderaše ružne i mršave onih sedam krava lijepih i debelih, i uto faraon se probudi.

Kad opet zaspa, usni drugi san: sedam klasova, jedrih i lijepih, izraslo na jednoj slamci.

Iza njih isklijalo sedam klasova sitnih, od istočnog vjetra opaljenih;

I sitni klasovi progutaše sedam klasova debelih i punih. Faraon se probudi i opazi, da je to on sanjao.

Ujutro osjećao se uznemiren, pa posla i dade pozvati sve pismoznance i mudrace egipatske. Faraon im pripovjedi svoje sne, ali se ne nađe ni jedan, koji bi ih faraonu mogao protumačiti.

Tada uze riječ veliki peharnik i reče faraonu: "Moram danas da se spomenem krivnje svoje.

Faraon se rasrdio jednoć na sluge svoje i mene dao zatvoriti u kući zapovjednika tjelesne straže, mene i velikoga pekara.

U istoj noći mi imadosmo san, ja i on. Svaki od nas imade san, koji je bio od osobite važnosti.

A bio je tamo s nama jedan mladić hebrejski, rob zapovjednika tjelesne straže. Njemu pripovijedismo to, i on nam protumači naše sne; on svakomu pravo protumači san.

I kako nam protumači, tako se dogodi: mene opet postaviše u moju službu, a drugoga dadoše objesiti."

Faraon reče Josipu: "Imao sam san, ali nitko ne zna da ga protumači. A za tebe sam čuo, da samo trebaš čuti san, i odmah ga možeš protumačiti."

Josip odgovori faraonu: "Ja ne mogu ništa; ali Bog će objaviti faraonu, što mu je na spasenje."

Faraon je pripovijedao Josipu: "U mojem snu stajao sam na obali Nila.

Tada izašlo iz Nila sedam krava ugojenih i lijepih, te su pasle u šašu.

A iza njih izašlo sedam drugih krava, loših, posve ružnih i mršavih; nikad ne vidjeh u cijelom Egiptu tako ružnih, kao što su bile ove,

Mršave i ružne krave požderaše onih prvih sedam debelih krava.

Kad su one bile iščeznule u njihovu želucu, ipak se poznade, da su bile došle u njihov želudac, ali su opet bile ružne kao i prije. Nato se ja probudih.

Tada opet vidjeh u svojem snu, kako sedam klasova izraslo na jednoj slamci, punih i lijepih klasova.

A iza njih isklijalo sedam drugih klasova, praznih, tankih, od istočnog vjetra opaljenih.

I tanki klasovi progutaše sedam klasova lijepih. Ovo ja pripovjedih pismoznancima; ali ni jedan ne znade mi protumačiti."

Josip reče faraonu: "Sni faraonovi znače jedno i isto. Bog je objavio faraonu, što je naumio učiniti.

Sedam lijepih krava znači sedam godina; i sedam lijepih klasova znači sedam godina. Sni imaju jednako značenje.

I sedam krava mršavih i ružnih, što izađoše iza onih, znači sedam godina; i sedam klasova praznih, od istočnog vjetra opaljenih znači sedam godina gladnih.

To sam mislio, kad rekoh faraonu: Bog je pokazao faraonu, što je naumio učiniti.

Eto, doći će sad sedam godina, kad će vladati u svoj zemlji egipatskoj veliko izobilje.

Ali iza njih nastat će sedam gladnih godina, i neće ostati ni traga od svega izobilja u zemlji egipatskoj, i glad će potratiti zemlju.

Od izobilja neće se opaziti u zemlji ništa više od te gladi, što će poslije doći; jer će biti vrlo velika.

A što je dvaput uzastopce faraon snio, to znači, da je Bog to tvrdo odlučio, i Bog će to bez otezanja izvesti.

I sada neka potraži faraon čovjeka mudra i razumna i neka ga postavi nad zemljom egipatskom.

Neka nadalje faraon odmah postavi nadzornike po zemlji i neka pokupi petinu od zemlje egipatske u to sedam godina izobilja.

Neka se pokupi sav prihod žetve ovih dobrih godina, što sad dolaze, i neka se saspe žito na raspolaganje faraonovo kao zaliha u gradovima i neka se pohrani tamo.

Onda je zemlja pokrivena žitom za sedam gladnih godina, što će doći na Egipat, i tako neće biti zemlja glađu uništena."

Ovaj govor dopade se faraonu i svima slugama njegovim.

I faraon reče slugama svojim: "Možemo li naći čovjeka, u kojem bi bio duh Božji kao u ovom?"

A Josipu reče faraon: "Kad je tebi objavio Bog sve ovo, nema nikoga, koji bi bio tako mudar i razuman kao ti.

Ti ćeš biti nad mojom kućom; sav moj narod podvrgnut će se tvojim zapovijedima; samo ću prijestoljem biti veći od tebe!"

Tada reče faraon Josipu: "Evo, postavljam te nad svom zemljom egipatskom."

I skide faraon pečatni prsten svoj s ruke svoje i metnu ga Josipu na ruku, dade ga onda obući u haljine od najljepšeg platna i stavi mu zlatni lanac oko vrata.

I dade ga voziti na drugim, kolima svojim i pred njim klicati: "Na koljena!" Tako ga postavi nad svom zemljom egipatskom.

Onda reče faraon Josipu: "Ja sam doduše faraon; ali proti volji tvojoj neka nitko ne makne ruke ili noge u zemlji egipatskoj."

Faraon dade Josipu ime Zafnat-Paneah i dade mu za ženu Asenatu, kćer Proti-Fare, svećenika u Onu. Potom proputova Josip zemlju egipatsku.

Bilo je Josipu trideset godina, kad stupi u službu faraona, i kralja egipatskoga. Kad je Josip bio otišao od faraona, obiđe svu zemlju egipatsku.

I zemlja u sedam godina izobilja ponese veoma mnogo.

On pokupi sav prihod žetve, to ga je bilo u to sedam godina u Egiptu, i dade snositi žito u gradove; u svaki je grad snosio žito s okolnih polja.

Tako nakupi Josip žita kao pijeska na moru u tolikoj množini, da ga je prestao mjeriti; jer se više nije dalo mjeriti.

Dok još ne nastade glad, rodiše se Josipu dva sina: Rodi mu ih Asenata, kći Proti-Fare, svećenika u Onu.

Prvorođencu nadjenu Josip ime Manaseh; "jer Bog", reče, "dade da zaboravim svu nesreću svoju i svu kuću oca svojega."

Drugome nadjenu ime Efraim; "jer Bog", reče, "me učini plodnim u zemlji nevolje moje."

A kad prođe sedam godina, za kojih je vladalo izobilje u zemlji egipatskoj,

Nastade sedam godina gladnih, kao što je bio Josip navijestio. Nastade glad u svim zemljama; ali u svoj zemlji egipatskoj bilo je kruha.

A kad poče gladovati i sva zemlja egipatska, povika narod k faraonu za kruh; a faraon uputi sve Egipćane: "Idite k Josipu i što vam on rekne, to činite!"

I kad je vladala glad u svoj zemlji, dade Josip pootvarati sve žitnice i prodavati žito Egipćanima. A glad je pritiskivala u zemlji egipatskoj sve više.

Sav je svijet dolazio u Egipat da kupi žita kod Josipa, jer je po svem svijetu bila glad velika.