Postanak (Prva knjiga Mojsijeva )

Josip ode i dojavi faraonu: "Otac moj i braća moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svim imanjem svojim dođoše iz zemlje kanaanske i nalaze se u zemlji gošenskoj."

Petoricu od braće svoje bio je uzeo sa sobom, pa ih predstavi faraonu.

A kad faraon upita braću njegovu: "Što je zanimanje vaše?" Odgovoriše oni faraonu: "Pastiri ovaca jesu sluge tvoje, mi kao oci naši."

Još rekoše faraonu: "Dođosmo da se ovdje u zemlji jedno vrijeme zadržimo; sluge tvoje ne nalaze više za ovce svoje paše, jer glad teško pritiskuje zemlju kanaansku. Pa dopusti, da sluge tvoje smiju ostati u zemlji gošenskoj!"

Tada reče i faraon Josipu: "Otac tvoj i braća tvoja dođoše ti.

Zemlja egipatska stoji ti na raspolaganje, pa naseli oca svojega i braću svoju u najboljem dijelu zemlje! Neka ostanu u zemlji gošenskoj; i nađeš li, da su među njima valjani ljudi, postavi ih za nadzornike nad vlastitim stadom mojim!"

Potom dovede Josip oca svojega Jakova unutra i predstavi ga faraonu. Jakov pozdravi faraona želeći mu blagoslov.

Faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?"

Jakov odgovori faraonu: "Dani putovanja mojega iznose sto i trideset godina; malo ih je na broju, a zle su bile godine života mojega. Ne stižu one godina života otaca mojih, što ih oni provedoše na putovanju svojemu."

Tada se Jakov oprosti od faraona i ode od faraona.

A Josip naseli oca svojega i braću svoju i dade im posjed u zemlji egipatskoj u najboljem dijelu zemlje, naime u pokrajini ramsesovskoj, kao što je bio zapovjedio faraon.

Josip opskrbi kruhom oca svojega i braću svoju i svu porodicu oca svojega po broju družine njihove.

Na svoj zemlji nije tada više bilo kruha; jer je glad bila veoma velika. I zemlja egipatska kao zemlja kanaanska bila je iscrpljena od gladi.

Josip pomalo sve novce, što se nađoše u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, pokupi u svoju ruku za žito, što se je moralo kupovati, te Josip izruči te novce kući faraonovoj.

A kad nesta novaca u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, stadoše svi Egipćani dolaziti k Josipu moleći: "Daj nam kruha! Zašto da poumremo pred očima tvojim? Jer nema više novaca."

Josip reče: "Dajte ovamo stoku svoju, i ja ću vam za stoku vašu dati kruha, kad više nemate novaca."

I dovodili su stoku svoju k Josipu, i Josip im davao kruha za konje, za ovce, za goveda i za magarce. Tako ih opskrbi u onoj godini kruhom za cijenu cijele stoke njihove.

Kad prođe ta godina, stadoše opet u drugoj godini dolaziti k njemu i rekoše mu: "Ne možemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca je nestalo, i stoka je, gospodaru, prešla na tebe, i ništa više ne preostade za tebe, gospodaru, osim tijela našega i polja naših.

Zašto da postradamo pred ocima tvojim, mi i polja naša? Kupi nas i polja naša za kruh, a mi ćemo zajedno sa svojim poljima služiti faraonu; ali daj sjemena, da ostanemo na životu i ne poumremo i da polja ne budu opustošena!"

Tako pokupova Josip faraonu sva polja u zemlji egipatskoj; jer su Egipćani svi prodavali svoja polja, kad ih je glad teško pritisnula. Tako dođe zemlja u posjed faraonu.

A narod učini robljem od jednoga kraja egipatske pokrajine do drugoga.

Samo ne kupi polja svećenička; jer su svećenici dobivali od faraona utvrđen dohodak i živjeli su od utvrđenog dohotka svojega, što im ga je bio odredio faraon. Zato svećenici ne moradoše prodavati svojih polja.

Josip reče narodu: "Kupujem vas ovim zajedno s poljima vašim za faraona, evo vam sjemena, da možete posijati polja!

Ali od prihoda morate jednu petinu dati faraonu, ostale četiri petine pripadaju vama kao sjeme za polja i za uzdržavanje vama i porodicama vašim, kao i za prehranu djece vaše."

Tada oni povikaše: "Ti nam spasavaš život. Neka nađemo milost u očima tvojim, gospodaru, i rado ćemo biti robovi faraonu!"

Tako Josip iz toga učini zakonsku obvezu, što do dana današnjega leži na posjedu u zemlji egipatskoj, da se daje petina faraonu; samo posjed svećenički ne potpade faraonu.

Jakov poživje u zemlji egipatskoj još sedamnaest godina. Bilo je dana života Jakovljeva sto i četrdeset i sedam godina.

A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, dozva sina svojega Josipa i reče mu: "Ako sam našao milost u očima tvojim, metni, molim, ruku svoju pod stegno moje na zakletvu, da ćeš mi iskazati ljubav i vjernost, da me nećeš pokopati u Egiptu!

Kod otaca svojih hoću radije da počivam; zato me odnesi iz Egipta i pokopaj me u grobu njihovu!" On odgovori: "Učinit ću, kako zahtijevaš."

Onaj reče: "Zakuni mi se!" I on mu se zakle. Tada se prignu Izrael prema uzglavlju postelje.