Postanak (Prva knjiga Mojsijeva )



Postanak, glava 47


Josip ode i dojavi faraonu: "Otac moj i braća moja s ovcama svojim i s govedima svojim i sa svim imanjem svojim dođoše iz zemlje kanaanske i nalaze se u zemlji gošenskoj."


Petoricu od braće svoje bio je uzeo sa sobom, pa ih predstavi faraonu.


A kad faraon upita braću njegovu: "Što je zanimanje vaše?" Odgovoriše oni faraonu: "Pastiri ovaca jesu sluge tvoje, mi kao oci naši."


Još rekoše faraonu: "Dođosmo da se ovdje u zemlji jedno vrijeme zadržimo; sluge tvoje ne nalaze više za ovce svoje paše, jer glad teško pritiskuje zemlju kanaansku. Pa dopusti, da sluge tvoje smiju ostati u zemlji gošenskoj!"


Tada reče i faraon Josipu: "Otac tvoj i braća tvoja dođoše ti.

Tweet thisPost on Facebook

Мапа Египта

Zemlja egipatska stoji ti na raspolaganje, pa naseli oca svojega i braću svoju u najboljem dijelu zemlje! Neka ostanu u zemlji gošenskoj; i nađeš li, da su među njima valjani ljudi, postavi ih za nadzornike nad vlastitim stadom mojim!"


Potom dovede Josip oca svojega Jakova unutra i predstavi ga faraonu. Jakov pozdravi faraona želeći mu blagoslov.


Faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?"

Tweet thisPost on Facebook

Jakov odgovori faraonu: "Dani putovanja mojega iznose sto i trideset godina; malo ih je na broju, a zle su bile godine života mojega. Ne stižu one godina života otaca mojih, što ih oni provedoše na putovanju svojemu."


Tada se Jakov oprosti od faraona i ode od faraona.

Tweet thisPost on Facebook

A Josip naseli oca svojega i braću svoju i dade im posjed u zemlji egipatskoj u najboljem dijelu zemlje, naime u pokrajini ramsesovskoj, kao što je bio zapovjedio faraon.


Josip opskrbi kruhom oca svojega i braću svoju i svu porodicu oca svojega po broju družine njihove.


Na svoj zemlji nije tada više bilo kruha; jer je glad bila veoma velika. I zemlja egipatska kao zemlja kanaanska bila je iscrpljena od gladi.


Josip pomalo sve novce, što se nađoše u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, pokupi u svoju ruku za žito, što se je moralo kupovati, te Josip izruči te novce kući faraonovoj.


A kad nesta novaca u zemlji egipatskoj i u zemlji kanaanskoj, stadoše svi Egipćani dolaziti k Josipu moleći: "Daj nam kruha! Zašto da poumremo pred očima tvojim? Jer nema više novaca."


Josip reče: "Dajte ovamo stoku svoju, i ja ću vam za stoku vašu dati kruha, kad više nemate novaca."

Tweet thisPost on Facebook

I dovodili su stoku svoju k Josipu, i Josip im davao kruha za konje, za ovce, za goveda i za magarce. Tako ih opskrbi u onoj godini kruhom za cijenu cijele stoke njihove.

Tweet thisPost on Facebook

Kad prođe ta godina, stadoše opet u drugoj godini dolaziti k njemu i rekoše mu: "Ne možemo ti, gospodaru, skrivati. Novaca je nestalo, i stoka je, gospodaru, prešla na tebe, i ništa više ne preostade za tebe, gospodaru, osim tijela našega i polja naših.

Tweet thisPost on Facebook

Zašto da postradamo pred ocima tvojim, mi i polja naša? Kupi nas i polja naša za kruh, a mi ćemo zajedno sa svojim poljima služiti faraonu; ali daj sjemena, da ostanemo na životu i ne poumremo i da polja ne budu opustošena!"

Tweet thisPost on Facebook

Tako pokupova Josip faraonu sva polja u zemlji egipatskoj; jer su Egipćani svi prodavali svoja polja, kad ih je glad teško pritisnula. Tako dođe zemlja u posjed faraonu.

Tweet thisPost on Facebook

A narod učini robljem od jednoga kraja egipatske pokrajine do drugoga.

Tweet thisPost on Facebook

Samo ne kupi polja svećenička; jer su svećenici dobivali od faraona utvrđen dohodak i živjeli su od utvrđenog dohotka svojega, što im ga je bio odredio faraon. Zato svećenici ne moradoše prodavati svojih polja.


Josip reče narodu: "Kupujem vas ovim zajedno s poljima vašim za faraona, evo vam sjemena, da možete posijati polja!

Tweet thisPost on Facebook

Ali od prihoda morate jednu petinu dati faraonu, ostale četiri petine pripadaju vama kao sjeme za polja i za uzdržavanje vama i porodicama vašim, kao i za prehranu djece vaše."

Tweet thisPost on Facebook

Tada oni povikaše: "Ti nam spasavaš život. Neka nađemo milost u očima tvojim, gospodaru, i rado ćemo biti robovi faraonu!"


Tako Josip iz toga učini zakonsku obvezu, što do dana današnjega leži na posjedu u zemlji egipatskoj, da se daje petina faraonu; samo posjed svećenički ne potpade faraonu.


Tako se Izraelci naseliše u zemlji egipatskoj, u pokrajini gošenskoj; tu se utvrdiše i umnožiše i postadoše veoma mnogobrojni.


Jakov poživje u zemlji egipatskoj još sedamnaest godina. Bilo je dana života Jakovljeva sto i četrdeset i sedam godina.

Tweet thisPost on Facebook

A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, dozva sina svojega Josipa i reče mu: "Ako sam našao milost u očima tvojim, metni, molim, ruku svoju pod stegno moje na zakletvu, da ćeš mi iskazati ljubav i vjernost, da me nećeš pokopati u Egiptu!


Kod otaca svojih hoću radije da počivam; zato me odnesi iz Egipta i pokopaj me u grobu njihovu!" On odgovori: "Učinit ću, kako zahtijevaš."


Onaj reče: "Zakuni mi se!" I on mu se zakle. Tada se prignu Izrael prema uzglavlju postelje.








This goes to iframe