Druga knjiga Samuelova
Glava 1
Kad se je iza smrti Saulove bio David vratio pobijedivši Amalečane i dva dana proboravio u Siklagu,
Dođe trećega dana iz tabora Saulova čovjek razdrtih haljina i glave posute prahom. Došavši k Davidu baci se smjerno na zemlju.
David ga upita: "Odakle ideš?" On mu odgovori: "Iz tabora izraelskoga utekoh."
David ga upita dalje: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On je izvješćavao: "Vojska pobježe iz bitke. Mnogi od ljudi padoše i izgiboše. I Saul i njegov sin Jonatan mrtvi su."
Nato upita David mladoga čovjeka, koji mu donese taj glas: "Odakle znaš, da su Saul i njegov sin Jonatan mrtvi?"
Mladi čovjek, koji mu donese glas, odgovori: "Slučajno dođoh na goru Gilbou. Tada vidjeh Saula, gdje se naslonio na koplje svoje. Kola i konjici približavali se k njemu.
Kad se on okrenuo i ugledao mene, viknu me. Ja odgovorih: "Evo me!
On me tada upita: Tko si?, i ja mu odgovorih: Amalečanin sam.
Tada mi zapovjedi Pristupi k meni i usmrti me; jer su me obuzele muke, a još je sasvim duša u meni.
I pristupih k njemu i usmrtih ga; jer sam znao, da neće ostati živ, pošto pade. Tada uzeh kraljevski znak s njegove glave i grivnu s njegove ruke. I evo ih donosim gospodaru svojemu."
Tada David zgrabi haljine svoje i razdrije ih; isto tako učiniše svi ljudi, što su bili s njim.
Ridali su i plakali i postili sve do večera za Saulom i njegovim sinom Jonatanom, za narodom Gospodnjim i kućom Izraelovom, što izgiboše od mača.
Tada David upita mladoga čovjeka, koji mu donese glas: "Odakle si?" On odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka Amalečanina."
A David mu reče: "Kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjega?"
I dozva David jednoga između vojnika svojih i zapovjedi: "Hodi, pogubi ga!" I on mu zadade smrtan udarac.
A David mu doviknu: "Krv tvoja neka dođe na glavu tvoju; jer tvoja vlastita usta svjedočila su proti tebi, kad si rekao: Ja sam usmrtio pomazanika Gospodnjega."
David zapjeva za Saulom i njegovim sinom Jonatanom ovu pjesmu tužaljku.
On zapovjedi, neka sinovi Judini nauče ovu pjesmu strjelačku. Napisana je u knjizi junaka:
"Na tvojim visinama Izraele, najbolji leže mrtvi! Kako padoše junaci?
Šutite o tom u Gatu! Ne pronosite tu vijest po ulicama Aškelona! Inače se raduju kćeri filistejske. Inače glasno kliču kćeri pogana.
Gore Gilboe! Ne padala rosa ni dažd na vas, niti na polja puna ploda prvoga: "jer tamo leže štitovi junaka, - štit Saulov, kao da ne bi bio nikada pomazan uljem -
Zaštrapan krvlju pobijenih, mašću junaka. Nikada se nije vraćala natrag strijela Jonatanova; nikada nije dolazio kući mač Saulov bez uspjeha.
Jest, Saul i Jonatan, mili i dragi: kao u životu, tako se i u smrti ne rastaviše! Brži su bili od orlova, jači od lavova.
Kćeri Izraelove, plačite za Saulom, koji vas je lijepo oblačio u skerlet, zlatnim nakitom kitio vam haljine!
Kako padoše junaci, u vrevi boja! Na tvojim visinama leži Jonatan mrtav.
Žao mi je za tobom, brate moj, Jonatan! Kako si mi bio drag! Viša mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske.
Kako padoše junaci! Razbito je oružje ubojito."
