Druga knjiga Samuelova

Poslije toga nabavi sebi Absalom kola i konja, usto pedeset ljudi, koji su trčali pred njim.

Rano ujutro stajao bi Absalom na putu kraj vrata. Svakoga, koji je imao parnicu i htio da pođe kralju na sud, Absalom bi dozvao k sebi i upitao: "Iz kojega si grada?" Kad bi onaj tada odgovorio: "Sluga je tvoj iz toga i toga plemena Izraelova",

Tada bi mu rekao Absalom: "Eto, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali te nema tko saslušati kod kralja."

Absalom bi još rekao: "Kad bi se mene postavilo za suca u zemlji! Svaki, koji ima parnicu ili kakav pravni posao, mogao bi doći k meni. Ja bih mu već pribavio njegovo pravo."

I kad bi mu tko pristupio, da mu se pokloni, on bi pružio ruku svoju, te bi ga privukao k sebi i poljubio ga.

Tako je činio Absalom sa svima Izraelcima, koji su dolazili kralju, da im sudi. Stim je primamljivao Absalom srca ljudi Izraelovih.

Kad prođe četrdeset godina, reče Absalom kralju: "Htio bih otići i u Hebronu zavjet svoj izvršiti, što sam ga učinio Gospodu.

Jer kad sam boravio u Gešuru u Siriji, učini sluga tvoj ovaj zavjet: "Ako dadne Gospod, te se vratim u Jerusalem, prinijet ću Gospodu žrtvu."

Kralj mu odgovori: "Idi s mirom!" I Absalom zaputi i otide u Hebron.

Posla tajne glasnike svima plemenima Izraelovim i poruči: "Čim čujete trube da zatrube, povičite: "Absalom je kralj u Hebronu!"

S Absalomom otide i dvjesta ljudi iz Jerusalema, koji su bili pozvani i bezazleno pošli, a da nijesu ništa znali.

Absalom dade dovesti na prinošenje žrtava i Gilonjanina Ahitofela, savjetnika Davidova, iz njegova grada Gilaha. Tako dobi buna na jakosti, i sve više ljudi priključivalo se Absalomu.

Tada stiže k Davidu glasnik i javi: "Srca Izraelaca pristadoše za Absalomom."

Nato David zapovjedi svima svojim slugama, što su bili kod njega u Jerusalemu: "Ustajte! Bježimo, jer inače nećemo uteći od Absaloma. Brze spremite se na put! Inače pohitjet će on i dostignut će nas, stavit će na nas zlo i udarit će grad oštricom mača.

Sluge kraljeve odgovoriše kralju: "Sve upravo tako, kako želi gospodar i kralj i mi smo tvoje pokorne sluge."

Tako otide kralj i sav dvor za njim. Samo deset žena inoča ostavi kralj, da čuvaju palaču.

Kralj dakle otide i svi ljudi za njim. Kod posljednje kuće ustaviše se.

Sve njegove sluge prođoše mimo njega. Svi Kereteji i Peleteji, svi Giteji, šest stotina ljudi, što su bili pošli za njim iz Gata, Prođoše mimo njega.

Itaju Gitejinu reče kralj: "Zašto ćeš i ti ići s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Pa ti si stranac i sam si odagnan iz svoje domovine.

Jučer si došao, i danas da te uzimam, da se potucaš s nama, a da ne znaš, kamo ja idem. Vrati se i odvedi natrag svoje zemljake! Zdravo i sretno!"

Ali Itaj odgovori kralju: "Tako živ bio Gospod, i tako živ bio moj gospodar i kralj! Ondje, gdje bude moj gospodar i kralj, bilo na smrt ili na život, bit će i sluga tvoj!"

Tada reče David Itaju: "Dobro, prođi!" I tako prođe Itaj Gitejin sa svima svojim ljudima i sa svom pratnjom, što je bila s njim.

Sve je pučanstvo plakalo iza glasa, kad su prolazili svi ljudi. Nato prijeđe kralj preko potoka Kidrona, a i sav narod prijeđe u pravcu prema pustinji.

I Sadok je bio kod njega sa svim Levitima, koji su nosili kovčeg zavjeta Božjega. Oni spustiše kovčeg Božji, i Abiatar je žrtvovao, dok je sav narod bio završio izlazak iz grada.

Potom reče kralj Sadoku: "Nosi kovčeg Božji natrag u grad! Ako nađem milost u očima Gospodnjim, on će me dovesti natrag i dat će mi da opet vidim njega i stan njegov.

Ako li rekne: "Nijesi mi po volji, ja se podvrgavam. Neka učini s menom, što mu se čini dobro!"

Još reče tada kralj svećeniku Sadoku: "Ti uviđaš to, vrati se mirno u grad s vama obadva sina vaša: "tvoj sin Ahimaas i Jonatan, sin Abiatarov!

Evo, ja ću čekati na gazovima pustinje, dok ne dođe od vas glasnik i donese mi vijest."

Tada Sadok i Abiatar odnesoše kovčeg Božji natrag u Jerusalem i ostadoše tamo.

A David se je penjao uz Maslinsku goru. Plačući i pokrivene glave išao je gore. Bos je hodio odatle. I svi ljudi, koji su bili s njim, bili su svaki pokrili glavu svoju. Jednako plačući penjali su se gore.

Kad je bio David došao na vrh gore, gdje je bio običaj častiti Boga, srete ga iznenada Arkijanin Hušaj razdrte haljine i glave posute prahom.

David mu reče: "Ako pođeš s menom, na teret si mi samo.

Ali ako se vratiš u grad i kažeš Absalomu: Sluga sam tvoj, kralju; kako sam prije bio sluga tvojemu ocu, tako sam sada sluga tebi; - onda možeš razbiti savjet Ahitofelov.

I svećenici Sadok i Abiatar bit će tamo s tobom. Sve, što čuješ iz palače kraljeve, priopći svećenicima Sadoku i Abiataru!

Oni imaju tamo kod sebe svoja obadva sina, Ahimaasa, sina Sadokova i Jonatana, sina Abiatarova. Po njima mi javljajte sve, što dočujete!"

I tako otide Davidov prijatelj Hušaj u grad, kad je Absalom upravo unišao u Jerusalem.