Druga knjiga Samuelova
2 Samuel, glava 16
David je bio upravo vrh prekoračio, kad mu dođe u susret Siba, momak Mefibošetov, sa dva osedlana magarca. Oni su nosili dvjesta kruhova, sto grozdova suhih, što voćnjača i mijeh vina.
Kralj upita Sibu: "što ćeš s tim?" Siba odgovori: "Magarci su za obitelj kraljevu, da jaše, kruhovi i voće da jedu momci, a vino da piju oni, koji se umore u pustinji,"
Kralj upita dalje: "Gdje je sin tvojega gospodara?" Siba odgovori kralju "On je ostao u Jerusalemu, jer je mislio: Danas će mi kuća Izraelova vratiti kraljevstvo oca mojega."
Tada reče kralj Sibi: "Tvoje neka bude sve, što posjeduje Mefibošet!" Siba odgovori: "Bacam se ničice. Našao sam milost u tvojim očima, gospodaru kralju!"
Kad je kralj David bio stigao u Bahurim, izađe odanle čovjek od roda kuće Saulove, po imenu Šimej, sin Gerin. On se je približavao psujući ružno.
Pritom se je bacao kamenjem na Davida i na sluge kralja Davida, na narod i ratnike s desne i s lijeve strane.
Ovako je Šimej psovao: "Odlazi, odlazi, ti krvopijo, ti ništarijo!
Sad donosi Gospod na tebe krv kuće Saulove, na čije mjesto sebe si učinio kraljem. Gospod predaje kraljevstvo tvojemu sinu Absalomu. Ti si eto pao u nesreću, jer si krvopija."
Tada reče Abišaj, sin Serujin, kralju: "Zašto da psuje ovaj mrtvi pas mojega gospodara i kralja? Pusti me, da mu skinem glavu!"
Ali kralj reče: "Što ja imam s vama, sinovi Serujini? Kad on tako psuje i Gospod ga nadahnuo; Psuj Davida!, tko smije onda pitati: "Zašto tako činiš?"
Tada reče David Abišaju i svima slugama svojim: "Kad moj tjelesni sin radi mi o glavi, a kako neće ovaj sin Benjaminov? Pustite ga neka psuje; jer mu je to udahnuo Gospod.
Možda pogleda Gospod na moju nevolju i dadne mi Gospod sreću za psovku, što me bije danas,"
I tako je David sa svojim ljudima išao dalje. A Šimej je išao pokraj gore naprema njemu i jednako ga psovao, bacao se kamenjem na njega i zasipao ga prašinom.
Napokon dođe kralj sa svim narodom, koji ga je pratio, do cilja umoran. Tamo se odmori.
Međutim je bio Absalom sa svim Izraelcima stigao u Jerusalem; Ahitofel ga je pratio.
Kad Arkijanin Hušaj, prijatelj Davidov, dođe k Absalomu, povika Hušaj Absalomu: "Živio kralj! Živio kralj!"
Absalom odgovori Hušaju: "Je li to vjernost tvoja prema prijatelju tvojemu? Zašto nijesi otišao s prijateljem svojim?"
A Hušaj odgovori Absalomu: "Ne, nego koga Gospod i narod i svi Izraelci izabraše, njegov sam ja, i kod njega ću ostati.
I drugo Kojemu da služim? Zar ne sinu njegovu? Kako sam služio ocu tvojemu, tako ću služiti i tebi."
Kad je Absalom zahtijevao od Ahitofela: "Dajte mi svoj savjet, što da činimo",
Odgovori Ahitofel Absalomu: "Uniđi k inočama oca svojega, što ih je ostavio da čuvaju palaču! Kad čuje sav Izrael, da si se posve zavadio s ocem svojim, ohrabrit će se svi privrženici tvoji."
I tako razapeše Absalomu šator na krovu, i Absalom uniđe pred očima svega Izraela k inočama oca svojega.
Savjet naime, što bi ga dao Ahitofel, vrijedio je tada toliko, kao da bi tko upitao Boga. Toliko je vrijedio svaki savjet Ahitofelov i u Davida i u Absaloma.