Druga knjiga Samuelova

Nato predloži Ahitofel Absalomu: "Hoću da odaberem sebi dvanaest tisuća ljudi, da još ove noći idem u potjeru za Davidom.

Ja ću ga stignuti, jer je posve izmoren, i uplašit ću ga. Sva će vojska, što je s njim, pobjeći, i ja mogu ubiti kralja samoga.

Tada ću dovesti svu vojsku k tebi. Kad se svi ratnici, kao što želiš, povrate, zavladat će mir u svemu narodu."

Taj se savjet dopade Absalomu i svima starješinama Izraelovim.

Ipak zapovjedi Absalom: "Neka se još dozove Arkijanin Hušaj! Da čujemo, što će on reci."

Kad dođe Hušaj k Absalomu, priopći mu Absalom: "Tako je svjetovao Ahitofel, Imamo li izvesti njegov prijedlog? Ako ne, govori ti!"

A Hušaj odgovori Absalomu: "Savjet, što ga je dao Ahitofel, nije ovaj put dobar."

I Hušaj nastavi: "Ti znaš, da su junaci otac tvoj i ratnici njegovi, puni ljute srčanosti kao medvjedica u polju, kad joj otmu medvjediće. Usto je tvoj otac bojnik, koji s ljudima ne drži noćnoga sna.

On se je sada sigurno skrio u kakvu jamu ili gdje drugdje. Pa ako odmah u početku neki padnu, ljudi to čuju, reći će: 'Pristaše Absalomove poražene su.'

Onda će i najhrabriji, koji imaju srce kao lav, izgubiti srčanost, jer sav Izrael zna, da je tvoj otac junak i da su hrabri ljudi pratioci njegovi.

Zato ja svjetujem: "Daj skupi k sebi sav narod Izraelov od Dana do Beer-Šebe, da ih bude kao pijeska na moru, pa ti glavom s njima pođi u boj!

Kad ga onda zatečemo na mjestu, gdje se upravo nalazi, mi ćemo napasti na njega, kao što rosa pada na zemlju, i od njega i svih ljudi, što su s njim, neće ostati ni jedan,

Povuče li se u koji grad, sav će Izrael opasati užima taj grad, pa ćemo ga svući u dolinu, da se više ni kamenčić ne nađe ondje."

Tada izjaviše Absalom i svi Izraelci: "Savjet Arkijanina Hušaja bolji je nego savjet Ahitofelov." Gospod je naime bio tako odredio, da je dobri savjet Ahitofelov bio zabačen, jer je Gospod htio navući zlo na Absaloma.

Hušaj dojavi svećenicima Sadoku i Abiatara: "Tako i tako svjetova Ahitofel Absalomu s starješinama Izraelovim. A ja svjetovah tako i tako.

Sad pošljite brže Davidu ovaj glas: "Ne noćuj više kod gazova u pustinji, nego prijeđi prijeko! Inače dostiže pogibija kralja i sve ljude, što su s njim."

Jonatan i Ahimaas stajali su spremni kod studenca Rogela. Jedna sluškinja dođe tamo i donese im vijest. Oni su tada imali odnijeti glas kralju Davidu; jer se nijesu smjeli pokazati ni ući u g a

Ali ih vidje jedan dječak i javi to Absalomu. Tada oni obojica brže pribjegoše u kuću jednoga čovjeka u Bahurimu. On je imao studenac u svojemu dvorištu, u koji se oni spustiše.

Kad ljudi Absalomovi dođoše k ženi u kuću, upitaše je: "Gdje su Ahimaas i Jonatan?" Šena im odgovori: "Otišli su k vodi." I oni su tražili, a ne nađoše ništa i vratiše se natrag u Jerusalem.

Čim su bili otišli, izađoše oni iz studenca, otidoše i javiše kralju Davidu. Rekoše Davidu: "Ustanite! Prijeđite brže preko vode, jer je tako i tako svjetovao Ahitofel proti vama."

Odmah ustade David sa svima ljudima, što su bili s njim, i prijeđe preko Jordana. Kad je jutro osvanulo, bili su svi do posljednjeg čovjeka prešli preko Jordana.

Kad vidje Ahitofel da se ne učini, kako je on svjetovao, osedla magarca i zaputi kući u svoj grad. Pošto je bio naredio za svoju kuću, objesi se. Tako on umrije. Bi pokopan u grobu oca svojega.

David je već bio stigao u Mahanaim, kad Absalom sa svim Izraelcima, što su bili s njim, prijeđe preko Jordana.

Na mjesto Joabovo bio je Absalom postavio Amasu za vrhovnog zapovjednika nad vojskom. Amasa je bio sin nekoga Izraelca, koji se zvao Jitra. Ovaj je bio imao odnose s Abigailom, kćerju Nahašovom, sestrom Seruje, matere Joabove,

Izraelci pod Absalomom utabore se u zemlji Gileadu.

Kad David dođe u Mahanaim, donese mu Sobi, sin Nahašov iz amonskoga grada Rabahe, i Makir, sin Amielov iz Lo-Debara, i Gileadovac Barzilaj iz Rogelima

Postelja, lonaca, zemljanih posuda, pšenice, ječma, brašna, bungura, boba, leća, prženih zrna,

Meda, mlijeka, ovaca i sira kravljega. Oni to ponudiše Davidu i ljudima njegovim da jedu, jer su mislili: "Ljudi su u pustinji ogladnjeli, umorili se i ožednjeli."