Druga knjiga Samuelova

Potom pregleda David vojsku, što je bila s njim, i postavi vođe nad tisućom i nad stotinom.

Trećinu vojske postavi pod zapovijed Joabovu, trećinu pod Abišaja, sina Serujina i brata Joabova, i trećinu pod Itaja Gitejina, Kad kralj priopći ljudima: "I ja ću ići s vama",

Odgovoriše ljudi: "Ti ne smiješ ići, jer kad mi bježimo, neće mariti za nas. Kad bi i pola nas palo, ne bi marili za nas. A ti si sam kao nas deset tisuća. I bolje je, da nam ti pomažeš iz grada,"

Kralj im odgovori: "Što vam se čini da je dobro, učinit ću." Nato kralj stade kod vrata, i sva je vojska izlazila po sto i po tisuću.

Joabu, Abišaju i Itaju zapovjedi kralj. "Čuvajte mi mladog Absaloma!" Sva je vojska bila svjedok, kako kralj zapovjedi svim vođama za Absaloma.

Tako izađe vojska u polje proti Izraelu. U šumi Efraimovoj zametnu se bitka.

Tamo Izraelci budu potučeni od ljudi Davidovih i pretrpješe u onaj dan težak poraz izgubivši dvadeset tisuća ljudi.

Boj se raširi po svoj tamo okolini. Šuma više proždrije ljudi, nego što u onaj dan proždrije mač.

Slučajno dođe Absalom ljudima Davidovim na oči, Absalom je jahao na mazgi. Kad mazga naiđe pod granje velikog hrasta, osta on glavom viseći o hrastu i ledbio je između neba i zemlje, izakako je bila mazga otrčala ispod njega.

Jedan čovjek vidje to i javi Joabu: "Vidio sam Absaloma gdje visi o hrastu."

Joab reče čovjeku, koji mu je bio donio tu vijest: "Pa kad si ga vidio, zašto ga nijesi odmah srušio na tlo? Bio bih ti rado dao deset srebrnjaka i jedan pojas."

A čovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi se izbrojilo tisuću srebrnjaka, ne bih digao ruke svoje na sina kraljeva, jer smo čuli na svoje uši, kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju: Čuvajte mi mladog Absaloma!

Da sam napao na njega, ne bi se moglo od kralja skriti, a ti bi se držao po strani."

Joab reče: "Neću ja dangubiti s tobom." Pa uze tri koplja u ruku i zabode ih u prsa Absalomu, Kako je još živ visio o hrastu,

Pristupiše deset momaka, što su nosili oružje Joabu, i ubiše Absaloma.

Nato dade Joab zatrubiti u trubu, i ljudi prestadoše goniti Izraele, jer je Joab bio ljudima zapovjedio da stanu.

I uzeše Absaloma, baciše ga u šumi u veliku jamu i nabacaše na njega vrlo veliku gomilu kamenja. A sav Izrael pobježe, svaki k svojoj kući.

Ahimaas, sin Sadokov, reče: "Otrčat ću i odnijet ću kralju glas, da mu je Gospod udijelio pobjedu nad neprijateljima njegovim.

A Joab mu reče: "Nemoj danas biti glasnik! U koji drugi dan možeš biti glasnik; ali danas ne smiješ biti, jer je sin kraljev mrtav."

Joab zapovjedi Kušitu: "Idi, javi kralju, što si vidio!. Kušit se baci pred Joaba ničice i otrča.

A Ahimaas, sin Sadokov, još jedanput reče Joabu: "Neka bude što hoće! Ja ću ipak trčati za Kušitom!" Joab reče: "Pa što ćeš trčati, moj sine, Kad nećeš dobiti nagrade."

On odgovori: "Neka bude što hoće, trčat ću!" Tada mu reče: "Pa trči!" Ahimaas udari ravnicom Jordana i preteče Kušita.

David je upravo sjedio među dvojim vratima. Stražar je bio uzašao na krov od vrata na zidu. Kad on podiže oči svoje i pogleda, vidje jednoga čovjeka, gdje trči sam.

Stražar povika i javi kralju. Kralj reče: "Kad je sam, onda nosi dobar glas." I dok je onaj dolazio sve bliže,

Vidje stražar još drugoga čovjeka, gdje trči. I povika stražar vrataru: "Vidim još jednoga čovjeka, gdje trči sam." Kralj reče: "I on nosi dobar glas."

Stražar povika dalje: "Prvi trči, koliko vidim, upravo kao Ahimaas, sin Sadokov." Kralj odgovori: "To je dobar čovjek. Taj dolazi s dobrim glasom."

Tada Ahimaas povika kralju: "Pobjeda!", baci se tada pred kraljem licem sve do zemlje i reče: "Neka je blagoslovljen Gospod, Bog tvoj, koji predade ljude, koji podigoše ruku svoju na mojega gospodara, kralja!"

Kralj upita: Je li dobro mladom Absalomu?" Ahimaas odgovori "Vidio sam veliku vrevu, kad kraljev sluga Joab posla slugu tvojega. Ali ne znam, što je bilo."

Kralj reče: "Ukloni se, stani tamo!" On se ukloni i stade.

Tada dođe Kušit. Kušit povika: "Moj gospodar i kralj neka dopusti, da mu se javi dobra vijest: "Gospod ti je danas udijelio pobjedu nad svima, koji se pobuniše proti tebi."

A kralj zapita Kušita; "Je li dobro mladom Absalomu?" Kušit odgovori: "Kao mladi čovjek, tako neka prođu neprijatelji mojega gospodara, kralja, i svi, koji ustaju na te u zloj namjeri!"

Kralj zadrhta i ode plačući u gornju sobu nad vratima. Idući jadikovao je: "Sine moj Absalome! Sine moj! Sine moj Absalome! Ah, da sam ja umro mjesto tebe! O Absalome, sine moj, sine moj!"