Druga knjiga Samuelova

Slučajno je bio tamo ništav čovjek po imenu Šeba, sin Bikrijev, Benjaminovac. On zatrubi u trubu i povika: "Mi nemamo dijela s Davidom. Mi nemamo nasljedstva sa sinom Jesejevim. Svaki neka se kući vrati, Izraelci!"

Nato svi Izraelci otpadoše od Davida i priključiše se Šebi, sinu Bikrijevu. A Judejci otpratiše kralja svojega od Jordana u Jerusalem.

Kad je David bio došao u svoju palaču u Jerusalem, dade deset inoča, što ih je bio ostavio da čuvaju palaču, odvesti u posebnu kuću, i brinuo se je za njihovo uzdržavanje, ali nije više općio s njima. Tako su živjele do smrti svoje zatvorene kao udovice za života muža.

Potom zapovjedi kralj Amasi: "Sazovi mi Judejce do tri dana! Isto tako budi sam na mjestu!"

I Amasa otide da sazove Judejce. A kad izostade preko vremena, što mu ga je bio odredio,

Reče David Abišaju: "Sad će nam Šeba, sin Bikrijev, biti opasniji od Absaloma, Uzmi ti ljude gospodara svojega i progoni ga! Inače dobit će tvrde gradove i zadat će nam puna jada."

Ljudi Joabovi izađoše pod vodstvom njegovim, usto Kereteji i Peleteji i svi ratnici junaci. Ostaviše Jerusalem, da gone Šebu, sina Bikrijeva.

Kad dođoše na veliki kamen kod Gibeona, srete ih Amasa. Joab je bio obučen u haljinu dobedricu. Na njoj je visio bodež, što je u koricama bio svezan uz bedro. Kad pođe naprijed, bodež mu ispade na tlo.

Tada Joab upita Amasu: "Jesi li zdravo, dragi brate?" I prihvati Joab desnom rukom Amasu za bradu, da ga poljubi.

A Amasa ne opazi mač u ruci Joabovoj. Tako je on mogao zabosti mu ga u slabine, tako da su se njegova crijeva prosula na zemlju. On umrije, a da nije trebao još drugi mu ubod zabosti. Potom Joab i njegov brat Abišaj otidoše dalje u potjeru za Šebom, sinom Bikrijevim.

Jedan od ljudi Joabovih morade ostati kod Amase i viknuti: "Tko drži s Joabom i tko je za Davida, neka ide za Joabom!"

Amasa, sav obliven krvlju, ležao je nasred puta. Kad onaj čovjek vidje, da se svi ljudi ustavljaju, odvuče Amasu s puta u polje i stavi na njega haljinu, jer svaki, koji je prolazio, motrio bi ga i zaustavio bi se.

Čim ga je bio uklonio s puta, priključiše se svi Joabu, da tjeraju Šebu, sina Bikrijeva.

A on prođe sva plemena Izraelova do u Abelu Bet-Maaku. Ali su ga svi gradovi prezreli, pa i progonili,

Svi ljudi Joabovi dođoše i opkoliše ga u Abeli Bet-Maaki, iskopaše opkop oko grada, tako da su stajali pred zidom gradskim i potkopavali zid, da ga sruše.

Tada viknu jedna mudra žena iz grada: "Čujte, čujte! Kažite Joabu, neka dođe ovamo! Hitjela bih da s njim govorim."

Kad on dođe u njezinu blizinu, upita žena: "Jesi li ti Joab?" On odgovori: "Jesam." Ona mu reče: "Poslušaj riječi sluškinje svoje!" On odgovori: "Čujem."

Ona reče: "Od starine se govori ovako: Pitajte samo u Abeli i doći ćete do cilja.

Mi smo najmirniji i najvjerniji grad u Izraelu. A ti hoćeš da razoriš majku gradova u Izraelu. Zašto hoćeš da upropastiš vlasništvo Gospodnje?"

Joab reče: "Daleko je to od mene, da uništim i razorim.

Ne radi se o tom, nego jedan čovjek iz gore Efraimovce po imenu Šeba, sin Bikrijev, pobunio se proti kralju, proti Davidu. Dajte samo njega, i ja odoh od grada." Žena odgovori Joabu: "Glava njegova bacit će ti se odmah preko zida!"

I puna lukavosti nagovori žena sve ljude, i oni odsjekoše glavu Šebi, sinu Bikrijevu, i baciše je Joabu. I on zatrubi u trubu, i oni se raziđoše od grada, svaki k svojoj kući. Joab se vrati kralju u Jerusalem.

Na čelu sve vojske izraelske stajao je Joab. Zapovjednik Keretejima i Peletejima bio je Benaja, sin Jehojadov.

Rabotne radnje nadzirao je Adoram, Pečatnik je bio Jošafat, sin Ahiludov.

Državni pisar bio je Ševa. Svećenici su bili Sadok i Abiatar.

I Jairanin Ira bio je glavni savjetnik kod Davida.