Druga knjiga Samuelova

Ovo su posljednje riječi Davidove, izjava Davida, sina Jesejeva, izjava čovjeka, koji je bio uzvišen visoko, pomazanika Boga Jakovljeva, koji je pjevao pjesme Izraelove:

"Duh Gospodnji šaptao mi je. Na mojemu je jeziku još riječ njegova.

Govorio je Bog Izraelov, govorila je meni hridina Izraelova: Tko pravedno vlada ljudima, koga u vladanju svjetuje strah Božji,

On je svjetlo jutarnje, kad sunce ograne, a nikakav oblak ne muti ranu svjetlost. U sjaju sunčanu iza kiše mlada trava niče iz zemlje.

Kao iščupano trnje svi su zlikovci: nitko ih se zato ne dotiče.

Tko se namjeri na njih, prihvati za gvožđe i koplje, i praskajući planu oni u žeravici."

Ovo su imena junaka Davidovih: Takmonac Jošeb Bašebet, glavar trojici. On zavitla svoje koplje i ubi osam stotina odjedanput.

Za njim dolazi između tri junaka Ahoahej Eleazar, sin Dodov. On je bio s Davidom u Pas-Damimu, kad se tamo skupiše Filisteji na boj. Kad se povukoše Izraelci,

On osta i tukao je Filisteje, dokle mu se ruka ne umori i ruka mu se ne ukoči pri maču. Tako dade Gospod u onaj dan sjajnu pobjedu. Ljudi se vratiše i pođoše za njim, ali samo zato, da pokupe plijen.

Za njim dolazi Hararanin Šamah, sin Ageov. Jednoć se skupiše Filisteji u Lehiju. Tamo je bio komad zemlje s lečom. A kad su ljudi bježali od Filisteja,

Stade on nasred polja, obrani ga i pobi Filisteje. Tako dade Gospod veliku pobjedu.

Jedanput siđoše ta tri najodličnija između tridesetorice u vrijeme žetve k Davidu u pećinu Adulam, kad je četa Filisteja taborila u dolini Refaimovoj.

David je bio upravo u tvrđavi. A u Betlehemu je onda bila straža filistejska.

I kad je David zaželio: "Tko bi mi donio vode da pijem iz studenca na vratima Betlehema?"

Tada ona tri junaka prodriješe kroz tabor Filisteja, zahvatiše vode iz studenca na vratima Betlehema i donesoše Davidu. Ali on je ne htjede piti, nego je proli Gospodu u čast

I reče: "Ne daj mi, Gospode, da tako što učinim! Pa to je krv ljudi, koji prodriješe uz opasnost života!" Zato ne htjede piti. To učiniše ova tri junaka.

Abišaj, brat Joabov, sin Serujin, bio je glavar tridesetorici. On zavitla svoje koplje na tri stotine i pobi ih. Bio je ugledan kod trojice.

Jer se odlikova među tridesetericom, posta im vođa, ali one trojice ne stiže.

Benaja, sin Jehojadov, iz Kabseela, bio je hrabar čovjek, velik na djelima. On pogubi obadva Ariela iz Moaba. Također ubi dolje kod jednog studenca lava, kad je bio pao snijeg.

On ubi i jednoga Egipćanina gorostasne veličine. Premda je Egipćanin imao u ruci koplje, on izađe na njega sa štapom, istrže Egipćaninu koplje iz ruke i ubi ga njegovim vlastitim kopljem.

To učini Benaja, sin Jehojadov. Kod trojice junaka imao je visok ugled.

Bio je slavniji od tridesetorice, ali one trojice ne stiže. David ga postavi na čelo tjelesnoj straži.

Među tridesetoricom bili su Joabov brat Asahel, Elhanan iz Betlehema, sin Dodov,

Šamah iz Haroda, Elika iz Haroda,

Heles iz Paltija, Ira, sin Ikešov iz Tekoe,

Abiezer iz Anatota, Mebunaj iz Huše,

Salmon iz Ahoha, Maharaj iz Netofe,

Heled, sin Baanin, iz Netofe, Itaj, sin Ribajev, iz Gibee u plemenu Benjaminovu,

Benaja iz Piratona, Hidaj iz potoka Gaaša,

Abi-Albon iz Arbe, Azmavet iz Barhumeje,

Eliaba iz Šaalbona, sinovi Jašenovi, Jonatan,

Šamah iz Harara, Ahiam, sin Šararov iz Harara.

Elifelet, sin Ahasbaja, sin jednog Maakejina Eliam, sin Ahitofela iz Gilona,

Hesraj iz Karmela, Arbejanin Paaraj,

Igaal, sin Natana iz Sobe, Bani iz Gada,

Selek iz Amona, Maharaj iz Beerota, koji je nosio oružje Joabu, sinu Serujinu,

Ira, Itranin, Gareb, Itranin,

Urija, Hitejin: svega trideset i sedam.