Druga knjiga Samuelova

Kad se je kralj bio uselio u svoju palaču i Gospod mu pribavio mir od svih unaokolo neprijatelja njegovih,

Reče kralj proroku Natanu: "Evo, ja stojim u palači od cedra, a kovčeg Božji stoji pod pokrovom šatorskim.

Natan odgovori kralju: "Izvedi sve, što ti je u srcu, jer je Gospod s tobom."

Ali još u istoj noći dođe riječ Gospodnja Natanu:

"Idi i reci slugi mojemu Davidu: "Ovako veli Gospod: "Ti hoćeš da mi gradiš palaču, da u njoj stanujem?

A ja nijesam nikada stanovao u palači odonda, kad izvedoh sinove Izraelove iz Egipta, do današnjega dana. Dapače sam okolo putovao i stanovao u šatoru.

Jesam li, dok sam među svima Izraelcima okolo hodio, kojemu od sudaca Izraelovih, kojima zapovjedih, da pasu narod moj Izraela, ikada jednu riječ rekao: "Zašto mi ne sagradiste palaču od cedra?

Zato reci sada slugi mojemu Davidu Ovako veli Gospod nad vojskama: "Ja te uzeh s paše iza stada, da budeš knez narodu mojemu Izraelu,

Bio sam s tobom kod svega, što si preduzimao, i uništio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja ću ti steći veliko ime, kako ga samo imaju najveći na zemlji.

Ja ću odrediti mjesto narodu svojemu Izraelu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje na svojemu mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici neće ga više mučiti kao prije.

Od onoga vremena, kad postavih suce nad narodom svojim Izraelom. Ja ću ti pribaviti mir pred neprijateljima tvojim. Gospod ti javlja, da će ti Gospod sagraditi kuću.

Kad se navrše dani tvoji i počineš kod otaca svojih, odredit ću tvojega tjelesnog sina nasljednikom tvojim i utvrdit ću kraljevstvo njegovo.

On će sagraditi kuću imenu mojemu, i ja ću učvrstiti njegov kraljevsko prijestolje za sva vremena.

Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Počini li zlodjela, kaznit ću ga prutom ljudskim i udarcima, kako ih zadaju ljudi.

Ali naklonost moja neće se nikada odvratiti od njega, kao što sam je uklonio od Saula, kojega uklonih od tebe.

Kuća tvoja i kraljevstvo tvoje stajat će pred tobom dovijeka Prijestolje će tvoje stajati tvrdo dovijeka!"

Kad je Natan po svim ovim riječima i po svoj ovoj objavi govorio s Davidom,

Ode kralj David, pade pred Gospodom i pomoli se: "Tko sam ja, svemogući Gospode? Što je moja kuća, da si me doveo dovle?

I nije ti to još bilo dosta, svemogući Gospode! Ti si dapače kući sluge svojega dao obećanje za daleka vremena. Ti si postupao s menom kao s velikim čovjekom, svemogući Gospode!

Što će još David da ti kaže! Ta ti znaš slugu svojega, Svemogući Gospode!

Radi riječi svoje i po srcu svojemu učinio si sve ovo veliko i slugi svojemu dao objavu.

Zato si tako velik, Gospode i Bože! Nitko ti nije jednak. Osim tebe nema Boga po svemu, što smo čuli.

Gdje je narod na zemlji kao tvoj narod Izrael, radi kojega je Bog došao, da ga iskupi sebi za narod, da mu steče ime, da za vas izvede velika i čudesna djela, da ispred naroda tvojega, što si ga izbavio iz Egipta, protjera narode i njihove bogove?

Ti si sebi odredio svoj narod Izraela za sva vremena kao narod, i ti si, Gospode, postao Bog njihov.

Pa daj, Gospode i Bože, da se obećanje, što si ga dao slugi svojemu i kući njegovoj, ispuni za sva vremena, i učini, što si obrekao!

Tada će biti ime tvoje veliko dovijeka, i govorit će se: "Gospod nad vojskama jest Bog Izraelov, i kuća sluge tvojega Davida stajat će pred tobom.

Tako, svemogući Gospode, ti si Bog, i riječi su tvoje istina. Kad si slugi svojemu učinio ovo sjajno obećanje,

Budi dakle voljan i blagoslovi kuću sluge svojega, da postoji pred tobom dovijeka, jer ti si, svemogući Gospode, to obećao. Pa neka tvojim blagoslovom bude blagoslovljena kuća sluge tvojega dovijeka!"