Prva knjiga o kraljevima

Kralj je David bio ostario i postao vremešan. Premda su ga pokrivali, nije se mogao ugrijati.

Tada su mu svjetovale sluge njegove: "Imala bi se potražiti za gospodara kralja mlada djevojka, koja bi dvorila kralja i bila mu na ruku kao skrbnica. Kad bude ona na tvojemu krilu, ugrijat će se već gospodar kralj."

I potražiše lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj i nađoše Abišagu iz Šunama, te je dovedoše kralju.

Djevojka je bila izvanredno lijepa. I ona postade skrbnica kraljeva i dvorila ga je. Ali je kralj ne spoznade.

Adonija, sin Hagitin, pomisli u svojoj preuzetnosti: "Ja sam budući kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi, što su išli pred njim.

Njegov otac nikad mu se u svojemu životu ne usprotivi i ne upita ga: "Zašto činiš tako što?" Usto je imao vrlo lijepu vanjštinu i bio je od rođenja prvi iza Absaloma.

On stupi u dogovore s Joabom, sinom Serujinim, i sa svećenikom Abiatarom, i obojica se priključiše stranci Adonijinoj.

Ali svećenik Sadok i Benaja, sin Jehojadov, prorok Natan i Šimej i Rei ne pristaše za Adonijom,

I kad Adonija zakla ovaca, volova, tovne teladi na kamenu Zoheledu kod izvora Rogela, pozva svu braću svoju, sinove kraljeve, i sve ljude od Jude, što su bili u službi kraljevskoj.

Ali ne pozva proroka Natana, ni Benaja, ni junaka Davidovih, ni brata svojega Salomona.

Tada reče Natan Batšebi, materi Salomonovoj: "Jesi li čula, da Adonija, sin Hagitin, postaje kralj a da David, gospodar naš, ne zna ništa za to?

A sad daj da ti savjet dadnem, kako možeš sebi i svojemu sinu Salomonu spasiti život!

Hajde, otidi unutra kralju Davidu i reci mu: Moj gospodaru i kralju, ti si se ipak zakleo sluškinji svojoj: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene i on će sjediti na prijestolju mojem. Pa zašto Adonija da postaje kralj?

Dok ti tamo budeš govorila s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrdit ću tvoje riječi."

Tako pođe Batšeba kralju u sobu. A kralj je bio vrlo star, i Abišaga Šunamka dvorila ga.

Kad se Batšeba pokloni pred kraljem i baci se ničice, upita kralj: "Što hoćeš?"

Ona mu odgovori: "Gospodaru moj, ti si se zakleo sluškinji svojoj Gospodom, Bogom svojim: "Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene, i on će sjediti na prijestolju mojem.

A evo Adonija postaje kralj, a da ti, moj gospodaru i kralju, ne znaš za to.

Dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo i pozvao je sve sinove kraljeve i svećenika Abiatara i vojskovođu Joaba. A tvojega sluge Salomona nije pozvao.

U tebe, moj gospodaru i kralju, uprte su sada oči svega Izraela. Javi im, tko će kao nasljednik sjesti na prijestolje mojega gospodara i kralja!

Inače doći će tako daleko, da ćemo ja i moj sin Salomon biti tu kao zločinci, čim moj gospodar i kralj počine kod otaca svojih."

Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan.

Javiše kralju: "Prorok je Natan ovdje." On stupi pred kralja i baci se pred kraljem ničice na svoje lice.

Tada reče Natan: "Moj gospodaru i kralju! Ti si naredio: Adonija će biti kralj poslije mene, on će sjediti na prijestolju mojem.

On je danas otišao i dao je naklati volova, tovne teladi i ovaca mnogo. Pozvao je sve sinove kraljeve i vojskovođe i svećenika Abiatara. I eno jedu i piju kod njega i viču: živio kralj Adonija!

A mene, sluge tvojega, ni svećenika Sadoka, ni Benaju, sina Jehojadova, ni tvojega sluge Salomona nije pozvao.

Ako je to bilo naređeno od mojega gospodara i kralja, to nijesi dao obavijestiti svojega sluge, tko će kao nasljednik sjediti na prijestolju mojega gospodara i kralja."

Nato odgovori kralj David: "Zovnite mi Batšebu!" Ona se pojavi pred kraljem i stupi pred kralja.

I kralj se zakle ovako: "Tako živ bio Gospod, koji me je izbavio iz svake nevolje!

Ja sam ti se zakleo Gospodom, Bogom Izraelovim: Tvoj sin Salomon bit će kralj poslije mene. On će mjesto mene sjediti na prijestolju mojem. Danas ću to izvesti."

Tada se nakloni Batšeba licem do zemlje, pokloni se kralju i reče: "Vječno neka živi moj gospodar, kralj David!"

I zapovjedi kralj David: "Zovnite mi svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jehojadova!" Kad su se oni pojavili pred kraljem,

Zapovjedi im kralj: "Uzmite sa sobom sluge gospodara svojega, dajte posaditi mojega sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona!

Tamo neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom! Onda dajte zatrubiti u trubu i vičite: živio kralj Salomon!

Tada uzađite za njim ovamo! On neka dođe i sjedne na prijestolje moje, jer on će biti kralj mjesto mene, njega sam odredio za kneza nad Izraelom i Judom."

Benaja, sin Jehojadov, dogovori kralju: "Tako neka bude! Tako je volja Gospoda, Boga mojega gospodara i kraja.

Kako je bio Gospod s mojim gospodarom i kraljem, tako neka bude i sa Salomonom i neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje Davida, mojega gospodara i kralja!"

I siđoše svećenik Sadok i prorok Natan i Benaja, sin Jehojadov, s Keretejima i Peletejima, dadoše Salomona posaditi na mazgu kralja Davida i odvedoše ga do Gihona.

Svećenik Sadok, koji je bio uzeo sa sobom rog s uljem iz šatora, pomaza Salomona. Zatrubiše u trubu, i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!"

Tada pođe sav narod gore za njim. Ljudi su svirali u frule i klicali su tako glasno, da se je sva zemlja razlijegala od vike njihove.

To čuše Adonija i svi uzvanici, što su bili kod njega, kad upravo svršiše gozbu. Kad Joab začu glas trube, upita: "Zašto ta velika vika u gradu?"

Dok je on još govorio, dođe Jonatan, sin svećenika Abiatara. Adonija reče: "Hodi, ti si čovjek hrabar i nosiš dobru vijest!"

A Jonatan odgovori Adoniji: "Naprotiv! Naš gospodar, kralj David, postavio je Salomona za kralja.

Kralj je s njim poslao svećenika Sadoka i proroka Natana i Benaju, sina Jehojadova, i Kereteje i Peleteje, oni ga dadoše posaditi na mazgu kraljevu,

I svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja, Odatle uz glasno klicanje otidoše gore. Sav je grad uzavreo. To je vika, što ste čuli.

I Salomon je sjeo na kraljevsko prijestolje.

I došle su sluge kraljeve da čestitaju našemu gospodaru, kralju Davidu. Rekoše: Tvoj Bog neka učini ime Salomonovo još slavnijim od imena tvojega i prijestolja njegova još uzvišenijim od prijestolja tvojega! Tada se je naklonio kralj na postelji svojoj,

I usto je ovako kliknuo: "Blagoslovljen neka je Gospod, Bog Izraelov, koji dade danas, da mogu vidjeti svojim očima, kako Jedan sjedi na prijestolju mojem!"

Tada se prepadoše svi uzvanici koji su bili kod Adonije. Ustadoše, i svaki ode svojim putem.

I Adonija se poboja Salomona. Zato ustade, ode i uhvati se za rogove žrtvenika.

Javiše Salomonu: "Adonija se uplašio od kralja Salomona i eno se uhvatio za rogove žrtvenika i moli: "Kralj Salomon mora mi se najprije zakleti, da neće sluge svojega mačem pogubiti."

Salomon reče: "Ako se pokaže kao pošten čovjek, neće mu dlaka pasti na zemlju. A vidi li se, da čini zlo, poginut će."

Nato posla kralj Salomon i dade ga odvesti od žrtvenika. Kad dođe i baci se ničice pred kraljem Salomonom, reče mu Salomon: "Idi u kuću svoju!"