Prva knjiga o kraljevima

A gle, javi se u Betelu po nalogu Gospodnjem čovjek Božji iz zemlje Judine, jeroboam je upravo stajao na žrtveniku, da žrtvuje.

Tada se onaj po zapovijedi Gospodnjoj okrenu prema žrtveniku i viknu: "žrtveniče, žrtveniče, ovako veli Gospod: Sin će se jedanput roditi kući Davidovoj. Josija je ime njegovo. On će na tebi klati svećenike visina, koji žrtvuju na tebi. Ljudske će se kosti spaliti na tebi."

U isto doba navijesti on znak i reče: "Znak, da je Gospod govorio, ovaj je: "Evo, žrtvenik će se raspasti, i prosut će se pepeo, što je na njemu!"

Kad je kralj čuo prijetnju, što je čovjek Božji izreče proti žrtveniku u Betelu, pruži Jeroboam sa žrtvenika ruku svoju i zapovjedi: "Držite ga!" Ali ruka njegova, koju je bio pružio proti njemu, ukoči se, tako da je opet nije mogao natrag povući.

A žrtvenik se raspade, i prosu se pepeo sa žrtvenika, kako je to bio kao znak navijestio čovjek Božji po zapovijedi Gospodnjoj.

Kralj viknu čovjeku Božjemu: "Navrati ipak Gospoda, Boga svojega, na blagost i pomoli se za me, da mogu opet natrag povući ruku svoju!" Tada ublaži čovjek Božji Gospoda, i kralj je opet mogao ruku natrag povući, i bila je kao prije.

Nato zamoli kralj čovjeka Božjega "Hodi s menom kući i okrijepi se! I dar ću ti dati."

Ali čovjek Božji odgovori kralju: "Kad bi mi dao i polovicu kraljevstva svojega, ne bih išao s tobom i ne bih jeo ni pio na ovom mjestu.

Jer tako mi je zapovjedila riječ Gospodnja: "Ne smiješ ni jesti ni piti, niti se vratiti putem, kojim si došao."

Tako udari drugim putem i ne vrati se putem, kojim je bio došao u Betel.

A stanovao je u Betelu jedan star prorok. Sinovi njegovi dođoše mu i pripovjediše mu sve, što učini čovjek Božji onaj dan u Betelu, i riječi, što ih je bio izrekao kralju. Kad su oni to bili ispripovjedili ocu svojemu,

Upita ih otac njihov: "Kojim je putem otišao?" Sinovi njegovi pokazaše mu put, kojim je bio udario čovjek Božji, koji je bio došao iz zemlje Judine.

Nato on zapovjedi sinovima svojim: "Osedlajte mi magarca!" Kad su oni bili osedlali magarca, uzjaha ga on

I pojaha za čovjekom Božjim. Nađe ga gdje sjedi pod terebintom i upita ga: "Jesi li ti čovjek Božji, koji je došao iz zemlje Judine?" On odgovori: "Jesam."

Tada ga zamoli: "Hodi s menom kući i pojedi štogod!"

On odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom i s tobom ići. Ne smijem ni jesti ni piti s tobom u ovom mjestu.

Jer je meni riječ Gospodnja zapovjedila: "Ne smiješ tamo ni jesti ni piti, niti se vratiti putem, kojim si došao."

Ali onaj mu odgovori: "I ja sam prorok kao ti. Anđeo mi je po zapovijedi Gospodnjoj naložio: "Dovedi ga sa sobom kući, da jede i pije." Tako mu slaga.

I vrati se s njim, i jeo je i pio u njegovoj kući.

A dok su sjedili za stolom, dođe riječ Gospodnja proroku, koji ga je bio doveo natrag.

On povika čovjeku Božjemu, koji je bio došao iz zemlje Judine: "Ovako veli Gospod: Jer nijesi poslušao zapovijedi Gospodnje i nijesi držao nalog, što ti ga je dao Gospod, Bog tvoj,

Nego si se vratio i jeo i pio na mjestu, za koje ti je rekao: "Ne smiješ ni jesti ni piti, zato neće tvoje tijelo doći u grob tvojih otaca!"

I pošto je bio jeo i pio, dade onaj osedlati magarca proroku, kojega je bio doveo natrag.

Tako on odjaha, A putem susrete ga lav na putu i usmrti ga. Tijelo je njegovo ležalo ispruženo na putu. Magarac je stajao uz njega. I lav je ostao stojeći uz tijelo.

I kad ljudi, što su prolazili, vidješe tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji uz tijelo, otidoše i pripovjediše to u gradu, gdje je stanovao stari prorok.

Čim je to čuo prorok, koji ga je bio vratio s puta, reče: "To je čovjek Božji, koji ne posluša naloga Gospodnjega. Zato ga Gospod predade lavu, koji ga rastrga i usmrti po riječi Gospodnjoj, koju mu je bio rekao."

Nato zapovjedi sinovima svojim: "Osedlajte mi magarca!" Kad su ga bili osedlali,

Odjaha on i nađe tijelo njegovo ispruženo na putu i magarca i lava gdje stoje uz tijelo. Lav nije bio tijelo prožderao ni magarca rastrgao.

Prorok podiže tijelo čovjeka Božjega, metnu ga na magarca i odnese ga natrag. Dođe u grad staroga proroka, da održi tugovanje i da se pokopa.

Metnu on tijelo u svoj vlastiti grob, i održaše mu tugovanje: "Ah, brate moj!"

Kad ga je bio pokopao, reče sinovima svojim: "Kad umrem, pokopajte me u istom grobu, u kojem je pokopan čovjek Božji! Uz kosti njegove metnite i kosti moje!

Jer će se zacijelo ispuniti riječ, koju je po zapovijedi Gospodnjoj izgovorio proti žrtveniku u Betelu i proti svima hramovima visina u gradovima Samarije."

I poslije ovoga događaja ne vrati se Jeroboam sa svojega zloga puta, nego nastavi po volji postavljati sve proste ljude za svećenike visina. Tko je želio, onomu je davao punomoć i postavljao ga za svećenika visina.

Radi takva postupanja ogriješi se kuća Jeroboamova, i poruši se, i istrijebi se sa zemlje.