Prva knjiga o kraljevima

Tada dođe riječ Gospodnja Jehuu, sinu Hananijevu, proti Baaši ovako:

"Iz praha sam te digao i postavio knezom nad mojim narodom Izraelom. A ti si išao putem Jeroboamovim i naveo si moj narod Izraela na grijeh, tako da su me svojim grijehima dražili na gnjev.

Zato ću zatrti Baašu i kuću njegovu i s tvojom kućom postupati kao s kućom Jeroboama, sina Nebatova,

Tko od porodice Baašine umre u gradu, toga će psi prožderati, i tko od porodice njegove umre u polju, toga će izjesti ptice nebeske!"

Ostala povijest Baašina, njegova djela i pobjede, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.

Kad je Baaša bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga u Tirsi. Mjesto njega postade kralj njegov sin Ela.

A proti Baaši i kući njegovoj nije bila riječ Gospodnja preko proroka Jehua, sina Hananijeva, izašla samo zbog svega zla, kojim se je bio ogriješio proti Gospodu i dražio ga na gnjev svim svojim djelima, tako da je imao dijeliti sudbinu kuće Jeroboamove, nego i što, jer je on nju bio istrijebio.

U dvadeset šestoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Ela, sin Baašin, kralj Izraelov. On je vladao u Tirsi dvije godine.

Proti njemu diže bunu Zimri, jedan od njegovih časnika, zapovjednik jedne polovine bojnih kola. Dok je on pio u Tirsi u kući Arse, koji je upravljao palačom u Tirsi,

Provali Zimri, ubi ga u dvadeset sedmoj godini kraljevanja Asina nad Judom i postade mjesto njega kralj.

Čim je on kralj bio i zasjeo na prijestolje, pobi svu kuću Baašinu. Ne ostavi ni jednoga, koji je bio muškoga roda, ni rođake ni prijatelje,

Tako zatre Zimri svu kuću Baašinu, kako je to bio Gospod unaprijed rekao preko proroka Jehua proti Baaši,

Ostala povijest Elina i sve, što je činio, stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih,

U dvadeset sedmoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Zimri kralj i vladao je sedam dana u Tirsi. Vojska je upravo opsjedala Gibeton, što je pripadao Filistejima.

I kad saznade vojska u taboru, da je Zimri kod jedne pobune ubio kralja, podiže sav Izrael u onaj dan u taboru za kralja Izraelova Omrija, zapovjednika vojske.

Nato otide Omri i s njim sav Izrael od Gibetona, i opsjednuše Tirsu.

Kad vidje Zimri, da je grad već izgubljen, povuče se u tvrđu palače kraljevske i zapali nad sobom palaču kraljevsku. Tako on nađe smrt

Zbog svojih grijeha, što ih je bio počinio, kad je činio, što se nije dopadalo Gospodu, kad je išao putem Jeroboamovim i u njegovu grijehu, što ga bio počinio, i tako naveo Izraela na grijeh.

Ostala povijest Zimrijeva i buna, što je podiže, stoji zapisana u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.

Tada se razdijeli narod Izraelov u dvije stranke. Jedna polovina naroda držala je s Tibnijem, sinom Ginatovim, da ga učini kraljem, druga polovina pristajala je za Omrijem.

Ipak stranka Omrijeva bila je jača od stranke Tibnija, sina Ginatova, i kad je umro Tibni, postade Omri kralj.

U trideset prvoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Omri kralj Izraelov i vladao je dvanaest godina, Kad je bio šest godina vladao u Tirsi,

Kupi od Šemera goru samarijsku za dva talenta srebra, utvrdi goru i nazva grad, koji sagradi tamo, po imenu Šemera, posjednika gore, Samarija.

Omri je činio, što se nije dopadalo Gospodu, pa i gore je činio od svih svojih prethodnika.

On je išao posve tragom Jeroboama, sina Nebatova, i u grijehima, na koje je onaj bio naveo Izraela, tako da su svojim idolopoklonstvom na gnjev dražili Gospoda, Boga Izraelova.

Ostala povijest Omrijeva, njegova djela i njegove pobjede, što ih je izvojevao, sve to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.

Kad je bio Omri počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga u Samariji. Mjesto njega postade kralj njegov sin Ahab.

U trideset osmoj godini kraljevanja Asina nad Judom postade Ahab, sin Omrijev, kralj Izraelov, i vladao je Ahab, sin Omrijev, nad Izraelom dvadeset i dvije godine u Samariji,

I Ahab, sin Omrijev, činio je, što se nije dopadalo Gospodu, više od svih svojih prethodnika.

Pritom bilo je još najmanje, da je hodio u grijehima Jeroboama, sina Nebatova. On povrh toga uze za ženu Jezebelu, kćer Etbaala, kralja sidonskoga, ode u službu baalovu i klanjao mu se.

On podiže baalu žrtvenik u hramu baalovu, što ga je bio sagradio u Samariji.

Također dade Ahab podići lik aštartin. Uopće je počinio Ahab još više opačina i dražio je Gospoda, Boga Izraelova, više na gnjev od svih kraljeva Izraelovih, koji su bili vladali prije njega.

Za njegova vremena Hiel iz Betela sazida opet Jeriho. Na Abiramu, prvorođencu svojemu, osnova ga; na Segubu, mezimcu svojemu, stavi mu vrata, kao što je bio Gospod unaprijed rekao preko Jošue, sina Nunova.